REĆI „NE“
Onda sam jednog dana odlučila slijedeće: Neću biti pralja Vaših problema više!
Piše: Žana Alpeza
Da budem jasna i precizna „od danas nisam više zona komfora kojega ste iskorištavali svih ovih godina“. Zvuči Vam čudno i katotonično? Da, upravo kako sam rekla, danas je taj dan kada prestajem biti pralja Vaših problema! Niste čuli, nema više isisavanja moje dobrote i energije, što sam Vam svih ovih godina davala. Davala. Trošila se. Iscrpljivala. Izmrcvarila. Nestalo je resursa koje ste uvijek mogli naći u meni.
Počne to bespovratno davanje već u djetinjstvu, jer tradicija i odgoj Vam govore daji sebe koliko možeš život će ti vratit. Vratit će ti tvoji najmiliji, tko će drugi ako neće obitelj. Pomalo godina iza godinom prolazi, ti i dalje svima ruku pružaš, tko li pita za glavobolje, bolove u leđima, neprospavane noći, nesanice, brige, sve to brzinom munje samo proleti.
Onda sam jednog dana odlučila slijedeće: „neću biti pralja Vaših problema više“! Odrastite, ne prebacujte na mene krivnju, prestajem biti odvjetnica vaših predmeta bez završetka, nisam više onaj kotač koji se dokotrlja čim nastane problem. Na meni su se složile planine i planine problema, napokon je svanuo taj „dan“ kada sam sebi rekla više „ne“!
Više ne, jednostavno počinjem pucati po šavovima, uključujem se u fitness tečajeve, joge, lifecouchinga, meditacija, molitva, čega više nisam pokušavala, dok mi nije dan osvanuo sa svojim osviještenim bićem u meni i rekao „nema više“! Dakle, od danas pa nadalje prestajem biti pralja Vaših problema.
Želim smirenost. Spokoj. Tišinu. Mir. Vjeru. Ljubav. Radost. Želim izići iz zone u kojoj sam bila dugi niz godina, ne razmišljajući o sebi, svome zdravlju, što me usrećuje. Stvaram naviku da budem sretna, nadati se boljeme, nikada se ne predavati, biti strpljiva. Napetost i sve one brige što sam na leđa naslagala nikada nisu riješile nijedan problem. Shvatila sam da su brige samo vrtuljak, koji nikuda ne vodi. Shvatila sam da je briga kao emocionalni grč, u kojem se „um“ ne može osloboditi misli i opsesija.
Sjela sam sama sa sobom i rekla „svom unutarnjem biću slijedeće“: Što je to što uistinu želim? Što moji žele?Što drugi ljudi žele? Razmišljajući došla sam do odgovora „svi želimo živjeti“! A što život predstavlja slobodu, energičnost, stvaralaštvo, vitalnost, empatiju, i tako dalje. Ali jako bitno za mene je da sam shvatila da predstavlja duboki osjećaj blagostanja. Kad čovjek ima osjećaj blagostanja on predstavlja uklanjanje svih prepreka, nesuvisli, blagostanje mi donosi cjelokupni niz društveni aktivnosti koje me usrećuju. Kada se sjetim koliko sam vremena protratila na nezadovoljstvo, neizvjesnost, frustraciju. A, ustvari sve zbog svojeg nesvjesnog, te „ljušture svoje samosvjesnosti“, mi je prošlo ne obazirući se na njih. Moja obitelj je uvijek imala uz mene potporu, ja sam bila ta kojoj trče kad se desi problem, situacija, ja sam ta koja je nosila svu težinu na leđima, ne razmišljajući o posljedicama.
Draga obitelji, dragi prijatelji od danas sam „nova ja“, Vi ako niste do sada naučili biti neovisni, svoji ljudi, ja Vam sada mogu dati savjet kako i što ja mislim, ali nikada više ni jedna slamka na mojim leđima neće se natovariti.
Izišla sam iz svoje ljušture, te uz pomoć Boga krećem novim putem rasterećena, spokojna, i mirna.
Ovaj tekst je za sve one žene koje su umorne, iziđite iz svoje zone komfora!