Jin i jang

Čuješ li kako valovi nose samoću
U sumrak rađanja izgubljenog jutra
Da li se zvijezde smiju ili plaču noću
Odlaziš, ostaje sakriveni bol koji čeka sutra

I šta god da kažem iskoristiš protiv mene
Srce se bori, ali uzalud, lagano vene
Pred tobom ću biti jaka k’o stijena
Ti živi bez oprosta jer samo si sjena

Na krilima vjetra sjećanje neka te nosi
Uzalud govoriš „molim te, oprosti“
Za učinjeni grijeh neka prašta Bog
Daleko ostani, govorim ti zbogom

Umorna zemlja pod mojim nogama jeca
Korak težak, nejačko koljeno kleca
Ko žednom kap vode meni zaborav treba
Ne žalite munje, udrite gromovi iz vedra neba

Neka zađe sunce, nek’ mjesec se ne budi
Neka zora više nikada ne zarudi
Neka tuga zaspe u svom preteškom snu
Ti budi svijetlost, ja ću ostati tama na dnu.