O, DIVNOG LI ČUDA!
Srpskom knezu Lazaru pominjanjem u liturgijskom služenju učinjena je čast i večita slava kojom je zadužio čitav narod.
Odlomci iz liturgijske službe posvećene svetom srpskom knezu Lazaru.
Kad si sebe potpuno verom, ljubavlju i istinom Bogu predao, i riznica vrlina postao, tada te je i Višnji dvostrukom slavom proslavio, na zemlji ti žezlo carstva uručio, a u nebeskom carstvo večno ti je, svetitelju, darovao.
Kada ti je, promislom Svevidećeg oka, uručena država stada hristoimenitog, tada si nedremano oko nad njime imao, i kao budni pastir se po cenu smrti trudio, pa zbog toga slušaš: „Dobri delatelju i verni, u malom si veran bio nad mnogima ću te postaviti!”
Kada se najezda bezbožnika na tebe ustremila, videći te bogatog blagošću i sa stadom, želeći ovo da razgrabe, kao zveri nemilostive, tada si ti, svetitelju, kao novi David postao i suprotstavio se mnoštvu neznabožaca, i kao on Golijata, ti si ih porazio ali se i kao mučenik zbog krvi pobedničkim vencem uvenčao.
Na velikoj večernji, stihire na Gospodi vozvah, glas 2.
O, preslavnog čuda, likuju danas anđeli na nebesima i ljudi na zemlji u spomen novog Lazara, anđeli uvenčavaju ovog kao pobeditelja, a ljudi pojanje s pohvalom prinose, diveći se i govoreći: O, kako si život svoj završio! O, neizrecivog ti veselja, premudri, čije si se zajednice pravedno udostojio.
O, divnog li čuda! Kako da te nazovemo, čudesni: Pravednikom? Jer si zapovesti Božije na zemlji sačuvao! Mučenikom, jer ti je glava nepravedno odsečena! U obojem si Bogu dobro ugodio i sa anđelima naselje stekao. O, neizrecivog ti naselja, Lazare, u koje te je Hristos kao mučenika časnog uselio.
O, preslavnog čuda! O, divnog dela proslavljene desnice Višnjega, što ga na tebi načini Gospod, daroviti Lazare, jer te je i po smrti kao svoga ugodnika proslavio, jer tvoje časno telo u grobu leži truležno i svecelo, i mirisnim se javlja, i sve uverava kakve si počasti zadobio, i slavu što je steče na nebesima.
Druge stihire na Gospodi vozvah, glas 8.
Zatrubimo truboglasnim pesmama i božanstvenim Duhom sabrani danas na svečasni praznik ugodnika Hristova sve praznikoljupce na pohvaljenje sazivajući, uspojmo s ljubavlju spomen svetoga, carevi i kneževi stekavši se divite se, čudeći se novoprosijaloga življenju i podvigu i ushvalite celomudrija ljubitelja, Pravoslavlja stuba nepokolebljiva, crkava sazdatelja i ukrasitelja, ništima darodavca obilna pobornika Pravoslavlja tvrdoga, svakom dobrodetelji i pre stradanja ukrašenoga, što podvigom dobrim podviže se i život završi i sa onima što Bogu ugodiše naselje nađe, vladarima pohvalu i blagolepije predstatelja i zastupnika našega, pesmama blagoglasnim pohvaljujući, recimo: Trojici uvek moleći se, Lazare, da se izbavimo od svake nevolje tvojim molitvama.
Stihira na litiji, glas 5.