IKONOPIS I CELIVANJE
Slikanje svetih ikona primili smo ne samo od svetih otaca već i od svetih apostola, a može se reći i od samog Hrista, Boga našeg.
Stoga Hrista na ikoni prikazujemo kao čoveka, jer se on pojavio na zemlji i odrastao među ljudima, postavši u potpunosti čovek kao mi, osim greha (Var 3).
Slikamo i Bespočetnog Oca kao Starca, kako ga je video Danilo (gl. 7); slikamo i Duha Svetoga u vidu goluba, kako se javio na Jordanu (Mt 3).
Još slikamo i Bogorodicu i sve svete i svim tim ikonama poklanjamo se ne kao samom predmetu obožavanja, nego kao nečemu što je s njim u vezi, to jest ne kažemo da je to sam Hristos, ili sama Bogorodica, ili sam svetitelj koji je na ikoni naslikan, već poštovanje koje ukazujemo ikoni prenosimo na njen praobraz, to jest na ono što nam ona prikazuje.
Ako slika kojoj se klanjamo i koju celivamo predstavlja Hrista, poštu koju joj odajemo prenosimo na samog Hrista, Sina Božijeg, koji sedi desno od prestola veličanstva u visinama i koji je nas radi postao čovekom, a gledajući ga na ikoni raspetog, odmah pomišljamo na to kako je Sin Božiji sišao s nebesnih visina, ovaplotio se od Svete Device i umro na krstu da bi nas izbavio od našeg greha i ropstva neprijatelju i da bi oslobodio Adama i njegove potomke od mračnog pakla i vratio ga u njegovu postojbinu.
Mi se ne klanjamo bojama i veštini umetnika, kako nas klevetaju protivnici naše Crkve, nevernici i jeretici, nego Gospodu našem Isusu Hristu, koji je na nebesima; jer poštovanje ikone prelazi na njen praobraz, kaže Vasilije.
Isto tako, gledajući sliku Bogorodice, razmišljamo o tome kako je jedna žena, devica, bila udostojena tolike milosti da postane mati samog Boga, sačuvavši devičanstvo i pre porođaja, i u porođaju i nakon porođaja.
Slično kažemo i za slike svih svetitelja, jer dok gledamo naslikanog mučenika, istovremeno se spominjemo da je taj svetitelj bio čovek poput nas, ali je svojim trpljenjem pobedio tirane i razobličio idolopoklonstvo, a Hristovu veru ukrepio svojom krvlju.
Isto tako, gledajući nekog jerarha, mislimo na to kako je on svojim dobročinstvima postao lep primer svojoj pastvi i izveo je na pašnjake spasenja, a mudrošću svojih reči odagnao jeretike od Hristove Crkve. Isto tako, gledajući nekog prepodobnika, mislimo na to kako je on, prevladavši svojim podvizanjem đavolje zamke, očuvao telesnu čistotu, živeći anđeoski.
Jednom rečju, gledajući bilo kog svetitelja naslikanog na ikoni, prisećamo se njegovih dela i klanjamo se njemu i slavimo ga, uznoseći svoj um ka praobrazu, blagodareći Bogu što mu je dao snage da izvrši tolike podvige i utvrdi pravoslavlje.
I tako mi s pravom slikamo svete ikone i klanjamo im se. Na (njihove) protivnike i hulitelje anatema.