BOG MI JE DAO SVE ŠTO SAM ŽELIO
Kada mi je ona žena s malim djetetom rekla da joj ne dajem milostinju, već da joj kupim nešto hrane, uvijek mi je bilo žao što nisam više.
Sjedim pred kaminom u visokom naslonjaču. Da sam sada dijete kao što sam bio, zacijelo bih se zamišljao sa stožastim šeširom tamnoplave boje sa zlatnim zvijezdama i mjesecima. A eto gdje sam sada: sam, star i ostavljen.
Ja vam, zapravo, volim Božić! Tada, bio je to jedan od rijetkih uistinu sretnih, dobio sam od tate ilustriranu knjigu o životinjama i svijetu. U boji! Tadašnja sreća nikada se nije ponovila. Prvi put se pamti! Nakon toga bio sam kao i svi ostali: cijeli Božić je bio o tome tko će što i kome kupiti.
Očito, ja sam sada čarobnjak. U mojem svijetu je to: kolika ti je moć i koliku kontrolu nudi?
Neka ti ovo pismo bude uputa. I ne samo tebi, već svijetu. Iako sam vrlo rano unovačen u neofita, moj život se zapravo mijenjao od dodira s ubogima. Kada mi je ona žena s malim djetetom rekla da joj ne dajem milostinju, već da joj kupim nešto hrane, uvijek mi je bilo žao što nisam više. Drugo je bilo to što sam volio debelu djevojku. Tada sam naučio da su naše predrasude odvratne.
Pišem svijetu ovo dok držim svog mandragora… Ne sotoniziram kupovanje. Samo učinite da ljubav postane očitija od dara. Naučite dijete da to razumije. Mislimo da ne razumije jer „nemamo“ vremena, ali sjednimo na pod u visinu djetetovih očiju i… neka čita. Dijete sve može i neka je proklet onaj, bio čarobnjak ili ne, koji iskoristi dijete kao svoju figuricu na tabli života.
Toliko. Volim te i volio sam vas. Gospođa koja je samo željela sendvič bila je u pravu. Dok držim svog mandragora koji mi srce drži tvrdim, ja ne mogu plakati.
Ah, da, postojala je jedna razlika tada kada sam dobio svoju knjigu. Kapitalizam je čudo, a ne ljubav. Ovog Božića izborite se da je osjetite – bar malo.