MOSTOVI
Javljaš se iz grada
gdje i sada uzdasi mladog Vertera
ispraćaju brodove
i onim mostom
na kojem se svakodnevno zaključavaju ljubavi,
vidljive na srcima okačenih katanaca.
Iz drugog grada
gdje rijeka nosi ćilibar
odašilje se riječ
sa mosta na koji je Časlav
tek stigao iz Praga
sa Dvoržakovim notnim zapisima
ispod pazuha
i suzom.
I dok pišem pričam sa tobom:
„Znaš, Vlađa, onaj svijet
koji se oslikao u tvojim pjesmama
kao lica na Torinskom platnu
da li je stvaran,
ili neka uobrazilja?“
Uskomeša se sjećanje, uzdiže u
neobjašnjivi most
na kojem se ponovo sretosmo