NEMUŠTI SLIKAR

nemušti

Tamo za stolom
u hladovini kuće sa mnogo cvijeća
susretosmo mladog čovjeka
sa izvorom svjetlosti u očima
sa prstima ispod kojih nastaju razigrani konji
bijeli, vrani, sa vodenim žigovima
u pokretima što streme plavetnilu i
sjajem što prelijeva se u grivama.

Promukli neartikulisani glasovi
dodiruju lavande i ruzmarine
penju se uz čokote loze i bršljane
usmjeravaju da dodirom, vidom, mirisom
iskusite
Riječ.

Njegovi mliječni prsti
lepršaju
odlaze
na kaktuse
oblikujući oko njih tople krugove.

Mmm… mladog slikara
kotrlja se niz uske grlene padine
rastvara u krvi koja izbija na obrazima
Uzbuđuje.

Negdje u dubokoj nutrini
oštre se nemušti jezici.