U GRUZIJSKOM MANASTIRU
Ikona Iverska Bogorodica sečena je skalpelom u vreme Sovjetskog Saveza, kada je služila kao operacioni sto jednom hirurgu bezbožniku.
Ovaj uznemirujući događaj ispričala je monahinja Bodbijskog manastira mati Marijam, a o njemu je čula od matuške koja je u sovjetsko vreme radila kao medicinska sestra, kada je unutar manastirskih zidina smeštena bolnica.
Monahinja Marijam došla je u Bodbijski manastir 1993. godine kao sedamnaestogodišnja devojka, i evo šta je čula o Iverskoj ikoni Presvete Bogorodice, donetoj u manastir 1905. godine sa Svete Gore.
Svetinja se nalazila u sabornoj crkvi Svetog velikomučenika Georgija, postavljena iznad mesta upokojenja ravnoapostolne Nine. U sovjetskoj bolnici hirurg-ateista koristio ju je kao operacioni sto, okrenuvši je licem nadole. Medicinske sestre su mu govorile da je to nedopustivo, da ne može tako postupati, ali lekar nije obraćao nikakvu pažnju na njihove reči. Noću su žene dolazile u operacionu salu, legale ispod stola kako bi videle lik Presvete Bogorodice isečen skalpelom, i molile se. Noću im niko nije smetao da se mole.
One su vatreno molile Gospoda, Božiju Majku i Nebeske pokrovitelje izrugane svetinje. I svetlost Jevanđelja, koji je deva Nina prenela iz Jerusalima u Gruziju, ponovo je ozarila srca ljudi. Dočekali su bogomolitelji to blagosloveno vreme! Isečena ikona nekoliko puta je mirotočila, čemu su svedoci sestre obnovljenog manastira.
Danas čudotvornom liku, koji se nalazi u sabornom hramu Svetog Georgija Pobedonosca Bodbijske obitelji, prilazi mnogo verujućih. Hodočasnici takođe primećuju bogatstvo manastirske zemlje, gde u toplom periodu godine cvećnjaci, livade i poljane stoje pred njima u svoj lepoti.
I nije čudo: matuška nastojateljica bila je biolog u svetu. Dobro se razume u cveće, biljke, veoma ih voli. Pripovedajući o manastiru, po njenom blagoslovu, monahinja Marijam je saopštila:
„Sve cveće koje je kod nas, sami uzgajamo. Sejemo seme u kasnu jesen u staklenicima, u malenim loncima za cveće. Potom presađujemo, pravimo rasade. U rano proleće cvetni rasad sadimo u iskopanu zemlju. Na to odlazi ne malo snage i vremena, a sestara za tako veliku obitelj, u kojoj ih je nekada bilo do 300, danas nema tako mnogo – 33 skupa s matuškom. Sve se prihvatamo poslušanja, shvatajući da dom Svete Nine treba da bude procvetala oaza.“
Bodbijski manastir je, inače, manastir Bodbijske eparhije Gruzijske pravoslavne crkve, smešten na dva kilometra od Sighnaghija u mestu Kahetiji.
U njoj se čuvaju mošti prosvetitelja Gruzije, ravnoapostolne Svete Nine, koji je tamo umrla 347. godine, u svojoj 67. godini, nakon 35 godina apostolskog asketizma.
Hramovni praznik obeležava se 14. januara i tradicionalno privlači mnoge hodočasnike.
Sovjetska vlada je 1924. godine zatvorila manastir i od tada je pretvoren u bolnicu. Nakon propasti Sovjetskog Saveza 1991. godine, u manastiru je ponovo oživeo crkveni i monaški život.
Hram je prvobitno sagrađen između 11. i 12. veka na mestu gde je sahranjena sveta Nina. Samostojeći zvonik sa tri sprata sagrađen je u drugoj polovini 19. veka.
Neposredno iza hrama nalazi se osmatračnica sa prelepim pogledom na dolinu Alazani, odakle staza vodi do izvora Svete Nine. Nalazi se na tri kilometra od manastira, ispod malog hrama Zebulun i Sosana (roditelji Svete Nine), koji je sagrađen 1990-ih. Smatra se da je u proleće lekovita. Manastir ima široku pomoćnu farmu, postoje ikonopisne i radionice za vezenje zlatom.
Manastir je poznat po jednoj od najomiljenijih ikona Gruzije, a to je čudotvorna Iverska ikona Majke Božje (Iverska ikona) koja se čuva u hramu Svetog Georgija, a na čijem su licu vidljivi tragovi hirurškog skalpela.