KADA U NOĆI

kada u noći

Kada u noći pijana luna
poprimi izraz pijane žene,
a duša pisca stihovlja puna
u pohod vječnoj ljubavi krene,

Kada sa mračnog, starog zvonika
odbija ponoć, pada tišina,
ko zastava iz ruku vojnika
pada i pjesnik od krvava vina,

pada s kišom što sapire lica
i puteve, prijatelja draga,
sapire volju i pjevanje ptica
pretvara u znanu himnu vraga;

kada su srcu svi pogledi teški,
izgubljeni odjeci viteški,
kada ga nešto oko grla steže,
splet ruke, razum kada veže,

kada se grudi nadimlju polako
u tišini što ti para uši,
kada ne znaš smijao bi se, il plakao,
muci što peče, bol dok guši, ti ljubi.

Jer žena je tvoja pjana zemlja,
tvrda kad je gaziš, mekih vena.
U njenoj krvi ti si topla žemlja,
pjan od sreće ti si: žedan žena.