PTICE I LJUDI
Na zimskom sivom nebu
sa nijansama zamrznute plave
jato ptica
okitilo vrhove grana
i njiše se.
Ukočeni crni obrisi
Prosuli tuš na čistom papiru.
Jedna iz skupine
munjevito leprša po nevidljivoj dijagonali
i vrati se sa nekoliko
sasvim sličnih i
poče zasjedanje
na visini.
U prizemlju
iz zgrade radnici u mnoštvu
gmižu maleni i raznobojni.
Odlaze na sve strane
s teretom misli.
Ptice visoko i lagano
nastavljaju svoj let
bezbrižno i skladno.
KADA NISI OVDJE
Kada odeš iz ovog grada
ulice zaćute
i zgrade
umorno bacaju sjenke,
ne čujem šapat koji prizivam,
susrete izbjegavam i
neminovne razgovore skraćujem,
jer sve je blijeda sjenka.
Vrijeme otežalo sporo protiče
i smrznuto čuči u ogledalu…
Sve mutno je
i nebo
i sunce
sa sjetom se čeka
licem u lice.
Leave A Comment