PROLAZEĆI

prolazeći

Anđeo mog vrta
u zraku teškom do more
i more daleko u nebu kiša.
Tu je zemlja, kosti stoljetne
tijelo ima, plodna dolina mrtvih.
A pokraj puta cvijet sudbine
ispunja šupljine rebara i grobova:
neka vrt začme anđeosko srce!