MIR I TIŠINA
Istrošen od kratkih koraka,
Posrćem i tražim
Klupu u parku,
Drhtno tijelu da ozdravim
I odbjeglu snagu ponovo vratim.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom.
U meni sve zamrlo,
Hladilo lice okovalo,
A pogled kao da noge ima,
Stidan od sretanja u stranu bježi,
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom.
Nekad sam u prolazu
Baš na ovom mjestu,
Krajičkom oka, stidno
U bijele kose gledao
I šešire do pola glave upale
Što bradom i rukom drhtnim
Štap čuvaju.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom.
Evo i rijeme je promjenilo boje,
Na granama lišće požutilo
Kao slike iz prošlosti moje.
Ili se nebo nije umilo,
Ili su krive naočare suzne.
A jesen hladnim
I zubatim vjetrom
Šiba mi lice i ratuje
Sa godinama
I starosti mojom.
O, moje pamtilo očajno
Da li sam vrata zaključao,
Ili se hladna vjetrina uselila
Umjesto mene utoplila.
Mir i Tišina!
Leave A Comment