REVOLUCIJA U MEDICINI

Ono što srčani flaster čini posebnim jeste to što se sastoji od posebnih matičnih ćelija, tzv. induciranih pluripotentnih ćelija (iPS-ćelija).

Kod težih oblika srčane slabosti (insuficijencije) uskoro bi mogao da pomogne srčani flaster ili zakrpa od tkiva uzgojenog u laboratoriji. Prva klinička studija na ljudima je u toku, prva uspšena operacija urađena je još 2022. godine.

srčani flaster

Popravka ili krpljenje bolesnih organa veštačkim tkivom zvuči kao naučna fantastika – iako različiti timovi širom sveta već godinama rade na tome. Međutim, upravo objavljena studija nemačkih naučnika u stručnom časopisu Nature pokazuje: to bi uskoro moglo da postane stvarnost u bolnicama.

Volfgram Hubertus Cimerman, direktor Instituta za farmakologiju i toksikologiju na Univerzitetskoj klinici u Getingenu, razvio je veštačko srčano mišićno tkivo, takozvani srčani flaster.

„Naši pacijenti su srčani bolesnici s velikim oštećenjima srčanog mišića, obično nakon srčanog udara, a ta oštećenja zahvataju otprilike četvrtinu srca. Srčano tkivo koje stvaramo je takvo da može da nadoknadi taj gubitak“, kaže on.

U ovoj studiji, jedinstvenoj u Evropi, tim je predstavio rezultate istraživanja na životinjama, koje je prethodilo sadašnjoj studiji na ljudima. Pokazano je da uzgojene ćelije srastaju sa srcem i pomažu mu pri pumpanju krvi.

Pored toga, istraživači su analizirali srce jedne pacijentkinje kojoj je transplantiran takav srčani flaster. Nakon nekoliko meseci, ona je dobila novo srce putem transplantacije, što je omogućilo da se pregleda prethodno „zakrpljeno“ srce. Jasno se videlo da je veštačko srčano mišićno tkivo sraslo sa srcem.

Zbog toga se već dve godine sprovodi nastavak ove studije na Univerzitetskim klinikama u Getingenu i Libeku – prva klinička studija na ljudima.

Od čega se sastoji flaster za srce?

Ono što srčani flaster čini posebnim jeste to što se sastoji od ćelija uzgojenih u laboratoriji. Konkretno, od posebnih matičnih ćelija, takozvanih induciranih pluripotentnih ćelija (iPS-ćelija).

One se prirodno ne nalaze u telu, već se dobijaju genetskim trikom: naučnici iz Getingena su u laboratoriji reprogramirali jednu telesnu ćeliju u iPS-ćeliju, koja je gotovo identična prirodnim matičnim ćelijama, tako da su iz nje mogli da dobiju srčane mišićne ćelije.

Prva uspešna operacija 2022.

Za operacije srčanog flastera – kako u istraživanjima na životinjama, tako i sada kod ljudi – odgovoran je kardiohirurg Štefan Ensminger. On je direktor Univerzitetskog centra za srce u Libeku i u poslednje dve godine već je operisao 15 pacijenata, odnosno transplantirao regenerativno srčano mišićno tkivo.

Prvi pacijent koji je 2022. pristao na transplantaciju veštačkog srčanog tkiva je Frank Tige. Njegovo srce je bilo teško oštećeno nakon nekoliko srčanih udara. Pošto, kao pušač, nije bio kandidat za transplantaciju srca, odlučio se za operaciju sa srčanim flasterom.

I desilo se ono što je priželjkivao: srčana funkcija se značajno poboljšala. Kako sam kaže, sposobnost pumpanja „povećala se sa deset na oko 35 procenata“. Od tada ponovo može da šeta i živi kako želi. „Nisam više imao snage, sada je ponovo imam. Uopšte gledano, sve je bolje.“

Kako tačno izgleda ova operacija na srcu?

Na operaciji rade dva tima: Dok Ensminger i još dvojica kardiohirurga započinju operaciju, drugi tim se bavi pripremom veštačkog mišićnog tkiva.

Za srčani flaster potrebno je 800 miliona srčanih mišićnih ćelija, koje su povezane u 20 pojedinačnih segmenata – na engleskom patches ili „zakrpa“. Svaka od njih je otprilike veličine novčića od dva evra, mlečno bele boje i pomalo želatinaste konzistencije, poput meduza koje more izbaci na obalu. Deset takvih segmenata se zašiva u jedan srčani flaster.

Dok jedan tim lekara spaja segmente u dva srčana flastera, kardiohirurg otvara grudni koš pacijenta i dolazi do srca. Zatim direktno na srčani mišić ušiva uzgojeno srčano tkivo – tačno na mesta oštećena srčanim udarom, koja su prekrivena ožiljcima i više ne mogu da pumpaju krv. Operacija traje oko tri sata.

Uspeh zahvata se ne može odmah proceniti. Organizam mora da prihvati tkivo, odnosno ne sme da ga odbaci imuni sistem i mora da bude prokrvljeno od strane krvnih sudova srca. Taj proces može da traje od tri do dvanaest meseci.

Metoda je još u fazi ispitivanja

Srčani flaster još nije zvanično odobrena terapija – radi se o proof-of-concept studiji. Stručnjaci za matične ćelije, poput Franka Edenhofera sa Univerziteta u Insbruku, koji i sam radi na uzgoju tkiva, ovu studiju smatraju prekretnicom u regenerativnoj medicini tkiva.

Međutim, proći će još neko vreme dok terapija ne bude zvanično odobrena za ljude – iako podaci jasno ukazuju na to da uzgojeno srčano mišićno tkivo zaista „stabilizuje i poboljšava“ srčanu funkciju, kako ističe kardiohirurg Ensminger.

Da li će ova metoda postati standardna terapija za sve pacijente sa teškom srčanom slabošću, pokazaće dalje faze kliničkog ispitivanja.

Izvor: DW