SPREČITI DUGOROČNE KOMPLIKACIJE

Disanje na usta nije samo bezazlena navika – ono može imati dalekosežne posledice po zdravlje usta, kvalitet sna i telesnu posturu.

Disanje na usta, iako ponekad nužno (npr. kod zapušenog nosa), kada postane hronična navika, može imati širok spektar negativnih posledica po zdravlje.

disanje na usta

Sve više istraživanja ukazuje da ovaj obrazac disanja može negativno uticati na zdravlje usne duplje, kvalitet sna i čak dovesti do posturalnih poremećaja, naročito kod dece u razvoju.

Problemi sa zubima i vilicom

  • Konstantno disanje na usta dovodi do isparavanja pljuvačke, što omogućava bakterijama da se lakše razmnože i povećava rizik od karijesa i bolesti desni.
  • Može doprineti nepravilnom razvoju vilice i lošem zagrizu, posebno kod dece, jer usne nisu zatvorene i jezik ne vrši pritisak na nepce.

Problemi sa snom

  • Disanje na usta je povezano sa hrkanjem, apnejom i lošim kvalitetom sna, jer vazduh ne biva filtriran i ovlažen kao prilikom disanja na nos.
  • Hronično loš san kod dece može dovesti do poteškoća u učenju, hiperaktivnosti i umora tokom dana.

Uticaj na držanje tela

  • Kada osoba diše na usta, glava se često pomera unapred kako bi se otvorili disajni putevi, što vremenom može dovesti do posturalnih problema poput krivljenja kičme i bolova u vratu i ramenima.
  • Disanje na usta takođe može uticati na neravnotežu mišića lica, vrata i leđa.

Moguće mere prevencije i lečenja

  • Procena od strane ORL specijaliste kako bi se otkrio uzrok otežanog disanja na nos (alergije, devijacija septuma, uvećani treći krajnik).
  • Ortodontska terapija kod dece za ispravljanje posledica disanja na usta.
  • Vežbe za reobuku disanja i jačanje orofacijalne muskulature (miofunkcionalna terapija).
  • Edukacija roditelja i nastavnika da prepoznaju znakove i pravovremeno reaguju.

Zaključak

Disanje na usta nije samo bezazlena navika – ono može imati dalekosežne posledice po zdravlje usta, kvalitet sna i telesnu posturu.

Rana detekcija i adekvatna intervencija su ključni kako bi se sprečile dugoročne komplikacije, posebno u razvoju dece i adolescenata.