LAVIRINT

lavirint

Kroz prozor duše, vidim daleke horizonte
tugom natopljene radosti mirisne i davne.

Sanjam o osmehu, o pesmi slobode
u zdanju bola i radosti,
pogled se gubi i vraća.

Duša putuje kroz mračne hodnike,
koraci preteški, srce kamenom obavijeno.

U središtu, ispod svega, sjajna iskra,
rasvetljujući tamu, pali oči bezvoljne.

Za trenutak zastanem, pa krenem dalje.
Srce oslobođeno okova u carstvu ovom,
gde svaka staza sečena je dugim trnjem.

U betonu izliveno ime moje.
Pronalazim smer i vodiča pouzdanog.

Kroz lavirint misli, ideje lutaju bez stanke.

Sanjanja lete iznad obzora dosežući nebesa,
oči tragaju za zrakom radosti i smeha.

Čujem očev glas, melodiju nežnog zvuka.