MERDEVINE ZA NEBO

Sve češće mu se dešavalo da u periodima usamljenosti ugleda niz jabuku direktno sa neba spuštene merdevine napravljene od čvrstog kanapa, koje su ga prosto mamile da se ispenje i ode pod oblake.

Prijatan, oktobarski suton garavio je nebo i polako gasio još jedan dan. Momčilo je u svojoj osamdeset i drugoj godini još uvek mogao da živi sam, ali ga je usamljenost izjedala sve više. Prošlo je već deset godina otkada je sasvim neočekivano postao udovac. Činilo mu se da ga suton života sve više udaljava ne samo od dragih mu ljudi, već i od prirode uz koju je odrastao. Sve su mu udaljeniji bili i Kablar i Ovčar i Morava i usahla Bresnica i raznjihane njive i raspevani bagrenjaci. Čak mu se činilo da je i mirise Morave vetar sve slabije donosio. I to veče je ponovo na ringišpil uspomena seo. Trudio se da prošlost ne kvari ružnim uspomenama, da uživa koliko može u sadašnjosti i da ne tuguje što mu je život skoro celu budućnost potrošio.

merdevine

Ponosio se sinovima, snajama i unucima jer su bili čestiti i vredni ljudi koji su brinuli o njemu. Obilazili su ga često koliko su im obaveze dozvoljavale. Trudili su se da ni u čemu ne oskudeva. Svi su znali da bez cigara ne može i da uvek mora da ima rezervu cigara bar za nedelju dana.

Nekada najdraži jutarnji i poslepodnevni rituali uz kafu, rakijicu i cigaru su mu najteže padali. Oni se jednostavno nisu slagali sa samoćom. Zamrzeo je nedelju koju je nekad najviše voleo. Imao je utisak da je nedeljom jedino on u selu sam. Nedostajali su mu i nedeljni zvuci i nedeljni mirisi i nedeljni ukusi, a najviše nedeljne slike. Činilo mu se da se kuća nekako smanjila i da čuje jedino svoje misli. Kad bi mu dojadila tišina uključio bi televizor.

Obožavao je svoje dvorište obojeno snajinim cvećem. Niko u selu nije imao tako visoke i raskošne breze, tako visoke i stubaste poput strela prave, crvene jabuke i tako krupnocvetne, ljubičaste magnolije. Leska je krasila ulaz u oronulu štalu, dok je raskošna tekoma svojim gustim, zelenim lišćem i narandžastim cvetovima u letnjim mesecima brižljivo obgrlila u celosti malu terasu.

Dok je još bio čemu, a bogami je nekad bio i visok i plećat i ženama mio, nabrao bi od svakog cveća po malo, pa bi napravio pravi bidermajer, a u zavisnosti od godišnjeg doba bi ubacio i jabuku, dunju ili lešnike. Cveće bi poklanjao samo onim ženama ili devojkama za koje je pretpostavljao da će njegovu umetničku dušu ispravno da pročitaju i u dobijenom poklonu uživaju.

Imao je psa, kojeg mu je unuka poklonila i dvadeset kokošaka koje je sa zadovoljstvom i još uvek sa lakoćom gajio. Znao je on da se ispriča čak i sa kokoškama, ako zatreba i da se posvađa sa njima, dok je psa samo mazio i pazio.

Sto je namestio tik ispred prozora kroz koji se pružao pogled preko dvorišta, pa kroz kapiju do puta. Kuća nije bila blizu centra sela i u blizini nije bilo drugih kuća. Okružen je bio oranicama, baštama, voćnjakom i bagrenjacima. Retko ko je putem pored kapije prošao, a da nije bar malo zastao da bi se Momčilu javio i za zdravlje ga upitao.

Više nije sedao na bicikl i odlazio u selo. Nije to baš bila dobrovoljna odluka. Sinovi su bicikl odneli za svaki slučaj da mu želja ne prevagne nad mogućnostima. Ni gledanje fudbalske utakmice u samoći ni na najvećem televizoru nije imalo ni približnu draž, kao kad se gleda u kafani sa narodom ili u društvu sa sinovima i rodbinom. Sve češće mu se dešavalo da u periodima usamljenosti ugleda niz jabuku direktno sa neba spuštene merdevine napravljene od čvrstog kanapa, koje su ga prosto mamile da se ispenje i ode pod oblake.

Nije prošlo puno vremena od kada je prvi put video spuštene merdevine, kada je odlučio da od svake vrste cigara kupi po boks. Potrudio se da se o tome pronese glas u selu.

Nedugo posle toga mnogi su počeli umesto u radnju da svraćaju do Momčila po cigare.

Popili bi kafu i rakiju, a on se uvek potrudio da otvori neke vedre teme. Nikad im cigare nije prodavao, već ih je samo pozajmljivao uz dogovor da istu vrstu vrate, da bi ih i drugi put kod njega čekale. Neki su najčešće nedeljom slali decu po cigare, koja su često osim radosti donosila i nedeljne kolače. Za njih je on uvek imao po neku bombonu, voćku, orahe ili lešnike.

Nebo Momčilu više nije spuštalo svoje merdevine.