OGRADA NA KRAJU BEOGRADA

na kraju beograda

Na samom kraju Beograda
Uzdiže se stara ograda,

Zasuta asfaltom očvrslom lavom
A s druge strane obrasla travom.

Za ogradom, u zreloj tuzi,
Šumore žuti kukuruzi.

Ti kukuruzi u predgrađu
S vetrom se, u ponoć, nasamo nađu,

Javi se, u septembru, njiva cela
Hukom dalekih, pustih sela.

Taj ćuv nas podseti, neveselo,
Na detinjstvo, na rodno selo.

Hukne: njiva se naroguši,
I blesnu stare zvezde u duši.

Stojimo pokraj sivoga plota,
Na granici između dva života.

Sa ove strane ograde: grad.
Sa one: Srbija i mesec mlad

Sa ove: tramvaj, i dva kioska.
Sa one: tišina, crna, seoska.

Levo: blistaju Terazije.
Desno: mrak sve do Male Azije.

Ovde: noć, topla i kratka.
Tamo: godine bez povratka.

Oj, Beograde, Beograde,
Tužno je stati kraj te ograde.

I čuti to što u večnoj tuzi
Šuškaju zreli kukuruzi.