BESEDA EPISKOPA

Svetotajinskim životom čovek se uspinje ka Golgoti i raspinje svoju grešnu prirodu da bi se uselila večnost u njega.

U Nedelju Sredoposnu, 30. marta 2025. godine, kada Crkva slavi Svetog Aleksija, čoveka Božjeg, Njegovo Preosveštenstvo Episkop osečkopoljski i baranjski g. Heruvim je načalstvovao svetom Liturgijom u hramu Svetog arhangela Mihaila u Dardi.

večnost

Besedio je vladika Heruvim:

– Prebivajući u blagodati Svetoga Duha, obnavljamo se radošću Hristovom koja se useljava u srce, dušu i um svakoga čoveka. U Časnom smo postu i sve je usmereno na smirivanje čovekove duše, čovekovog tela, na pojačanje molitve, a sve da bismo zadobili pravo osećanje praznika Vaskrsenja Hristovog. Ove nedelje sećamo se Svetog Jovana Lestvičnika, velikog duhovnog oca Crkve Božje koji nas uči izvornoj pravoslavnoj duhovnosti. Pominjemo Svetog Jovana u svojoj molitvi i on nas svojim zastupničkim molitvama krepi u ostatku posta koji je pred nama. Prošla nedelja bila je Krstopoklona, klanjali smo se Krstu Gospodnjem koji nas je hrabrio na istrajnost, na odlučnost u podvigu posta. Ova nedelja nas na neki način poziva da sagledamo sebe, svoju dušu, da vidimo na kojim smo zapravo duhovnim stepenicama i kako da se dalje uspinjemo. Lestvica Svetog Jovana Lestvičnika jeste upravo put čovekove duše i uma, stremljenja ka Bogu. Ova nedelja je ogledalo naše postojanosti i istrajnosti u postu, možemo da vidimo koliko smo se dosad trudili i koliko smo se posvetili postu, koliko smo puta umnožili molitvu i smirenoumno gledali prema bratu svome, da li smo gajili ljubav jedni među drugima. Sve ovo je naš pokušaj da zadobijemo krstovaskrsli lik u sebi, da Raspeće Hristovo bude naša uteha i nada, da Hristos bude naš Put, Istina i Život u ovom svetu.

Svet je pun iskušenja i različitih nemoralnih, pa i satanističkih stvari koje nas odvajaju od samoga Bog, od Njegove ljubavi i svega onog što nas spaja sa drugima i čini nas postojanom decom Božjom. Princip čoveka jeste da bude čovek Božji, da bude čovek dobrote, čovek ljubavi i vrlinskog načina života, tome nas poučava i Sveti Jovan Lestvičnik. Svetotajinski život u Crkvi je savršeni vid čovekovog uspinjanja Lestvicom, svetotajinskim životom čovek se uspinje ka Golgoti i raspinje svoju grešnu prirodu da bi se uselila večnost u čoveka. Sve što je zemaljsko mora postati nebesko, sve što je prolazno u čoveku postaje večno. Čovek ovaj postaje zaista vrlinsko biće i stiče pravu ljubav koja izgrađuje međuljudske odnose ovde na zemlji, a zatim izgrađuje i naš odnos sa Bogom. Nije Carstvo Božije neka mistična stvar o kojoj samo pričamo, već je ono među nama, večnost je naša realnost. Večnost nije samo priča koja ima mitski duh i karakter, to je realnost ispunjena danas, ovde i sada, u ovom svetom hramu. Danas je Carstvo Božije ovde među nama i objedinjuje nas kroz Telo i Krv Gospodnju koju smo primili pričestivši se. To je živa radost naših međusobnih odnosa, ali i našeg odnosa sa Bogom, to je simfonija života. Pravoslavlje je prava vera, pravi put našega života, istinska vera koja nas usmerava ka činjenju dobra, uspostavljanju mira i jevanđelskog načina života. Nema veće istine i lepše vere, pravoslavlje čuva istinitost naše vere i autentičnost, čuva večnost tu među nama blagodaću Svetoga Duha. Sve druge vere, sve druge konfesije i veroispovedanja ne mogu se ni po čemu meriti sa Pravoslavljem. Pravoslavlje je Život, prava filosofija života, istinski i pravi put ka Carstvu Božijem. Lestvica Svetog Jovana nosi lestvicu pravoslavne duhovnosti, to je pravoslavni put ka Carstvu Božjem i otkriva pravi i istinski značaj Vaskrsenja Hristovog stavljajući čoveka u prvi plan. Čovek je smestište blagodati Božije, smestište Svetoga Duha i treba da se trudi da se oblikuje kroz duhovno uzrastanje, vrlinskim načinom života. Vrlina dobra, vrlina ljubavi i poslušnosti, vrlina molitve – to su naši zadaci, imamo zadatak da istrajemo u tome da bismo dostojno dočekali Praznik nad praznicima – Vaskrsenje Hristovo.

Izvor: Eparhija osečkopoljska i baranjska