SEDMICA PRED VASKRS

Velika nedelja je period bitke između svetlosti i tame, njeno poprište je između dva sjajna svetla, dva vaskrsenja.

Velika nedelja počinje Lazarevom subotom. Ona počinje vaskrsenjem (Lazarevim) i završava se vaskrsenjem (Hristovim). Tako Velika nedelja stoji između dva sjajna svetla koja obasipaju tamu Krsta smislom i najvećom radošću.

velika nedelja

Ko je taj čovek u grobu koji se zove Lazar, kojeg Isus voli, za kojim žali, kome se obraća? Ko bi to mogao da bude? Da li bih i ja mogao da budem Lazar? Da li bi ova priča o vaskrsenju mogla da bude i moja? Naravno. Zar me Isus nije nazvao svojim prijateljem? Zar ja nisam stvoren radi prijateljstva sa Bogom: da upoznam Boga, da ga volim, da mu služim, i da zauvek budem sa njim? Zar nije On došao da me podigne ne samo iz tog poslednjeg groba, već i iz mnogih grobova u koje polažem sebe danas?

Pošto je Lazar izašao iz groba obasjan podnevnim suncem, neko bi pomislio da su svi poverovali. Ali, čuda nisu lek za nevericu. Neki neće verovati čak i ako čovek ustane iz mrtvih. Lazarevo vaskrsenje dovelo je masu na Cveti, ali ono je napravilo i Krst: kao što je apostol Jovan pisao – od tog dana kovali su zaveru da ga ubiju. Vaskrsenje Lazarevo bilo je obećanje onog Vaskrsenja koje je tek trebalo da se dogodi. Ono je najavilo drugo, još veće čudo, Hristovu pobedu nad smrću. Sa Lazarevim vaskrsenjem smrt je počela da strepi. Zato duh velike radosti prožima Liturgiju na Lazarevu subotu. U ranijim vremenima crkva je smatrala Lazarevu subotu za prvu najavu Vaskrsa. Ona je značila početak kraja smrti.

Velika bitka između svetlosti i tame odigrava se tokom Velike nedelje, a njeno poprište je između dva sjajna svetla: na jednoj strani Lazar ustaje, a na drugoj „On je vaskrsao; On nije ovde. Pogledajte mesto gde su ga položili!“