Velika voderina

S jeseni kada se oblaci presvuku,
A vode sa okolnih brda sliju,
Dok se vjetar sa krošnjama davi
Nestajalo je rupčaga i potoka,
Sve je prekrila velika voderina.

Kroz mutno ogledalo vidom su virili
Upleteni bodljikavi grmi,
Tankih stabljika i velikih listina.
Baruština se otimala i širila
Kao da je snažne ruke dobila.

U krilo svoje guštere i žabe je svila,
Koje su kreketima zmije dozivale,
Od straha vlati zadrhtane
Pljuskom u vodu uskakale,
Vesele se rugom dubinama krile.

Ovdje niko nije rado zalazio,
Ko bi i zašto bi?
Zanesenom misli u blato stao,
A ono kao da nije od juče,
Sa noge čizmu sebi povuče!