Irina

.

Ozbiljnim pogledom svijet posmatra,

Okruglim plavilom obasipa ljude.

Sa prozora let goluba osmatra,

On je sad tu, pa tamo će da bude.

.

U rukama drži, nosi zvijezde,

Po sobi juri, zaviruje, skače.

Oko nje mamini osmjesi  jezde,

Dok joj tatina ruka kosu dotače.

.

U svom carstvu ona je carica,

I tu se samo ona pita.

Priča može biti i Ivica i Marica,

Bitno je da je ispriča baka Vita.

.

Ona leprša čas vamo, čas tamo,

Penje se u krilo deda Ješi.

Joj! Kao med si, mlada damo,

Stric Aco je mazi, a brk mu se smješi.

.

Potočić misli žubori pametna glava,

Budna je  a sanja, to je milina.

Sa čela tjera dva čuperka plava,

Ubjeđuje vrapca da zove se – Irina.

.

Dopisnik iz Džepova Snova:

Branislav  Makljenović