Majkl Šermer

* * *

 

O verovanju u čudne stvari

 

Zdravo, ja sam Majkl Šermer, direktor Društva Skeptičnih, izdavač časopisa Skeptik. Istražujemo tvrdnje paranormalne, kvazi-nauke, i nakićene grupe i kultove i tvrdnje svih stvari između nauke i kvazi-nauke i ne-nauke i otpad od nauke, vudu nauke, patološke nauke, loše nauke, ne-nauke i dobre stare besmislenosti. I osim ako ste skoro bili na Marsu, znate da toga ima dosta.

Neki misle da pobijamo teorije, što je kao negativan izraz. Ali pogledajmo, postoje puno koještarija, i mi smo tamo kao tim za koještarije policijske uprave, koji čiste. Pa, mi smo kao Ralf Neders loših ideja – koji pokušavaju da zamene loše ideje sa dobrim idejama.

Pokazaću vam primer jedne loše ideje. Poneo sam ovo sa mnom. Ovo nam je dala emisija NBC Dejtlajn da testiramo. To je– to je proizvela Kvadro Korporacija iz Zapadne Virdzinije. Zove se Kvadro 2000 Dauzer Rod. Ovo se prodavalo upravnicima srednjih škola za 900 dolara po komadu. To je parče plastike sa klasničnom antenom koja je prikačena za njega. Možete da detektujete sve moguće stvari, ali baš ovaj je napravljen da detektuje marihuanu u ormarićima učenika.

Znači ovako radi, idete kroz hodnik i vidite ako skreće u pravcu nekog ormarića, i onda otvorite ormarić. Izgleda ovako. Pokazaću vam. Ne,to–pa, skreće malo desno. Pokazaću vam–dakle, ovo je nauka, uradićemo kontrolisani eksperiment. Sigurno će ići u ovom pravcu.

Gospodine, hoćete da ispraznite vaše džepove. Molim vas, gospodine?

Znači pitanje je bilo, može li stvarno da nađe maruhuanu u učeničkim ormarićima? I odgovor je: „Ako dovoljno njih otvorite onda da.“

Ali u nauci, moramo da pratimo promašaje, ne samo pogotke. I to je verovatno ključna lekcija u ovom mom kratkom govoru, je da ovako rade vidovnjaci, astrolozi, i oni koji gledaju u tarot karte, i tako dalje. Ljudi pamte pogotke; oni zaboravljaju promašaje. U nauci moramo da čuvamo celu bazu podataka, i da vidimo ako se broj pogotka nekako izdvaja od ukupnog broja koji biste slučajno očekivali.

U ovom slučaju smo testirali. Imali smo dve neprozirne kutije, jednu sa THC marihuanom odobrenom od strane vlasti,i jednu praznu. I pogodio sam u 50 posto slučajeva – što biste isto očekivali sa modelom bacanja novčića. Dakle to je samo mali zanimljiv primer onog čime se mi bavimo.

Skeptik izlazi na svaka 3 meseca. Svaki od njih ima određenu temu, kao ovaj koji je o budućnosti inteligencije. Da li ljudi postaju pametniji ili gluplji? I ja sam imam mišljenje o ovome zbog posla kojim se bavim. Ali, u principu, ljudi,ispada, postaju pametniji. 3 IQ poena za 10 godina, raste. Zanimljiva stvar.

Sa naukom, ne zamišljajte skepticizam kao stvar čak ni nauku kao stvar. Da li su nauka i religija kompatibilne? To je kao, da li su nauka i vodoinstalicija kompatibilne? Ovo su samo dve različite stvari. Nauka nije stvar.To je glagol. To način razmišljanja o stvarima. To je način traženja prirodnih objašnjenja za sve fenomene.

Mislim, šta je verovatnije – da vanzemaljci ili višedimenzionalna stvorenja putuju preko ogromnih daljina međuzvezdanog svemira da ostave krug u žitu u polju Farmera Boba u Pukerbušu, Kanzasu da promoviše skeptic.com, našu web stranicu? Ili je verovatnije da je neki čitalac Skeptika uradio ovo Photoshop-om? I u svim slučajevima moram da pitam – koje je verovatnije objašnjenje? I pre nego što kažemo da nešto potiče van ovog sveta, trebalo bi prvo da budemo sigurni da nije na ovom svetu. Šta je verovatnije – da je Arnold imao malu pomoć vanzemaljaca u izboru za guvernera? Ili da World Weekly News (nedeljna novina) izmišlja stvari?

I deo toga – ista tema je izražena lepo ovde u ovom stripu Sidneja Harisa. Za vas nazad, ovde piše ‘A onda se dogodi čudo. Milsim da moraš da budeš određeniji u drugom koraku.’ Ovaj slajd totalno razbija argumente inteligentnog dizajna. Nema ništa više od toga. Možete da kažete da se događa čudo. Samo to ne objašnjava ništa. Ne nudi ništa.Ne postoji ništa da se testira. Ovo je kraj razgovora za one koji stvaraju inteligentni dizajn.

Gde se – i tačno je, naučnici razbacuju ponekad terminima da popune mesta u rečenici – tamna energija ili tamna materija ili tako nešto. Dok ne shvatimo šta je to, samo ćemo ga zvati tako. Ovo je početak uzročnog lanca za nauku. Za one koji stvaraju inteligentni dizajn, ovo je kraj lanca. I opet, možemo da pitamo ovo – šta je verovatnije – da li su NLO-i vanzemaljski svemirski brodovi ili perceptivno-kognitivne greške, ili lažnjaci?

Ovo je NLO snimak iz moje kuće u Atladeni, Kalifornija, nadgledajući Pasadenu. I ako dosta izgleda kao felna Bjuika, to je zato što to i jeste. Ne treba vam ni Photoshop, ne treba vam oprema visoke tehnologije, ne trebaju vam kompjuteri. Ovo je snimak sa Kodak Instamatik kamerom za jednokratnu upotrebu. Jednostavno imate nekog sa strane sa felnom spreman da krene. Kamera spremna – to je to.

Ali, iako je moguće da su većine ovih stvari lažne ili iluzije i tako dalje i da su neki pravi, verovatnije je da su svi lažni, kao krugovi u polju.

Ako budemo ozblijniji, u celoj nauci tražimo ravnotežu između podataka i teorije. U Galilejevom slučaju, on je imao 2 problema kada je okrenuo svoj teleskop prema Saturnu. Prvo, nije postojala teorija o planetarnim prstenovima. I drugo, njegovi podaci su bili razbacani i izmešani, i nije baš mogao shvati šta je tačno gledao. I onda je on napisao da je video; ‘Spazio sam da najdalja planeta ima 3 tela.’ I on je na kraju zaključio da je to video. Dakle bez teorije o planetarnim prstenovima i sa razbacanim podacima, ne možete da imate dobru teoriju. I ovo nije bilo rešeno do 1655.

Ovo je knjiga Kristijana Hojgensa u kojoj je nabrojao sve greške koje su ljudi pravili pokušavajući da shvate šta se događa sa Saturnom. I nisu dok Hojgens nije imao dve stvari. Imao je dobru teoriju o planetarnim prstenovima i kako solarni sistem radi. I onda, imao je bolji teleskop, više sređenih podataka sa kojima je shvatio da Zemlja kruži brže – po Keplerovim zakonima – od Saturna, i onda smo shvatili. I vidimo sve uglove prstenova pod različitim uglovima, ovde. I to se ispostavilo da je bilo tačno.

Problem sa teorijom je da je vaša teorija možda prepunjena kognitivnim predubeđenjima. Dakle, jedan od problema što se tiče objašnjavanja zašto ljudi veruju u čudne stvari je da imamo stvari na jednostavnijem nivou. A onda ću preći na ozbiljnije. Na primer, težimo da vidimo lica.

Ovo je lice na Marsu koje je bilo – 1976. godine, kada je postojao pokret koji je hteo da NASA fotografiše tu regiju jer su ljudi mislili da je ovo monumentalna arhitektura koju su napravili Marsovci. Ipak, kako se ispostavlja – evo ga njegov bliži snimak iz 2001. Ako žmirkate, i dalje možete da vidite lice. I kada žmirkate, ono što radite je da ga pretvarate iz lepo definisanog u grubo definisanog. I tako, smanjujete kvalitet svojih podataka. I da vam nisam rekao šta da tražite, opet biste videli lice, jer smo isprogramirani evolucijom da vidimo lica.

Lica su nam socijalno bitna. I naravno, srećna lica. Lica svih vrsta je lako videti. Možete videti srećno lice na Marsu, ovde. Da su astronomi žabe možda bi videli Kermita Žapca. Vidite li ga tu? Male žablje noge. Ili da su geolozi slonovi?

Religijska ikonografija. Otkriveno od strane pekara is Tenesija 1996. Naplaćivao je 5 dolara po osobi koje su mogle da vide kaluđericu – zemičku dok ga advokati Majke Tereze nisu naterali da prestane. Ovo je Naša Gospa od Gvadalupe i Naša Gospa od Vatsonvil, dole niz ulicu. Ili to uz ulicu odavde? Stablo je naročito dobro jer je lepo i hrapavo, granato, izmrljano crno-belom bojom i možete da tražite oblike – ljudi su životinje koje traže oblike.

Evo je Devica Marija na prozoru u Sao Paulu. Sad, ovde se Devica Marija pojavila na sandviču od sira – koji sam držao u kazinu u Las Vegasu, naravno, jer to je Amerika. Ovaj kazino je platio 28,500 dolara na eBay-u za ovaj sendvič. Ali na koga stvarno liči, Devicu Mariju? Ima napućene usne, izgled 1940-ih.

Devica Marija u Klirvateru, Floridi. Išao sam da vidim ovo. Bilo je puno ljudi tamo – vernici su došli u svojim kolicima i štakama, i tako dalje. I otišli smo dole,da istražimo. Da vam dam predstavu o veličini – to je Dokins, ja i Neverovatni Rendi, pored ove slike veličine 2 i po sprata. Sve ove sveće, toliko hiljade sveća su ljudi upalili u čast ovome. Onda smo otišli iza, da vidimo šta se tamo događa, kad se ispostavilo da ako imate prskalicu i palmu, dobijate taj efekat. Evo je Devica Marija od iza, koju su počeli da brišu. Pretpostavljam da možete da imate samo jedno čudo po zgradi. Onda da li je to stvarno čudo Marije ili Mardž?

I onda ću završiti sa još jednim primerom sa zvukom – zvučnim iluzijama. Postoji jedan film, ‘Beli Zvuk’, sa Majklom Kitonom o razgovaranju s mrtvima. I ovaj ceo biznis pričanja s mrtvima, nije neka velika stvar. Kako izgleda, svako to može da radi. Naterati mrtve da odgovaraju je ustvari težak deo.

Naime, u ovom slučaju ove poruke su sakrivene u elektronskom fenomenu. Postoji web stranica ReverseSpeech.com (reverse speech=obrnuti govor) sa koje sam skinuo ovu stvar. Evo ga od napred–ovo je najpoznatiji od svih. Evo je verzija od napred veoma poznate pesme. Uf, da li ne biste slušali ovo po ceo dan?

U redu,evo ga od nazad, i vidite ako možete da nađete skrivene poruke koje su navodno tu. Šta ste čuli?

(Publika:Sotona.)

Sotona? Ok,onda, bar imamo Sotonu. Sada, nateraću vaš auditorni deo mozga da vam kaže šta biste trebalo da čujete, i onda da ga čujete opet.

Ne može vam promaći kada vam kažem šta je tu.

U redu, završiću sa jednom pozitivnom, lepom,malom pričom o Skeptici, to je neprofitna obrazovna organizacija. Uvek tražimo male, dobre stvari koje ljudi rade.

I u Engleskoj, postoji jedna pop pevačica. Jedna od najpopularnijih pevačica današnjice u Engleskoj, Kejti Melua. I napisala je prelepu pesmu. Bila je u prvih pet 2005-e, koja se zove ‘Devet miliona bicikala u Pekingu.’ To je ljubavna priča – ona je kao Nora Džons Velike Britanije – o tome kako ona mnogo voli svog dečka, i upoređuje sa 9 miliona bicikala, i tako dalje. I ima ovaj pasus ovde.

♫ Mi smo 12 milijarde svetlosnih godina od ivice♫

♫ To se pretpostavlja♫

♫ Niko ne može da ikada kaže da je to istina♫

♫ Ali znam da ću uvek biti s tobom♫

Baš lepo. Bar je bila blizu. U Americi bi bilo ‘Mi smo 6,000 svetlosnih godina od ivice.’

Ali moj prijatelj, Sajmon Sin, koji se bavi fizikom elementarnih čestica, sada već naučnim obrazovanjem, i napisao je knjigu ‘Veliki Prasak’ i tako dalje. On koristi svaku priliku da promoviše dobru nauku. I tako, napisao je članak u Gardijanu o Kejtinoj pesmi, u kojoj je rekao da znamo tačno koliko je staro, koliko je daleko od ivice. Znate, to je 13.7 milijarde svetlosnih godina, i to nije pretpostavka. Znamo tačno koliko i sa kojim intervalima greške je blizu. I tako, možemo reći, iako nije apsolutno tačno, da smo baš blizu.

I, njegovom zaslugom, Kejti ga je pozvala nakon što je njegov članak izašao. I rekla, ‘Veoma sam posramljena. Bila sam član kluba astronomije, i trebalo je da znam bolje.’ I prepravila je pesmu. I završiću sa novom verzijom. ♫ Mi smo 13.7 milijardi svetlosnih godina♫ ♫ od ivice posmatranog svemira♫ ♫ To je dobra procena sa dobro definisanim intervalima greške♫ ♫ I sa dostupnim informacijama♫ ♫ Prognoziram da ću uvek biti s tobom♫

Koliko je ovo kul?

. . .

Tekst preuzet sa predavanja na TED konferenciji. Originalno video izlaganje možete videti ovde.