Kralj

Prijesna koža privlači roj muva,
Svuda se čuje njihovo zujanje.
Tvoj dah mi oko uha, puše, duva,
Čujem vibraciju, neko brujanje…

Ti si carica zamrle carevine!
Ja sam kralj ne postojećeg kraljevstva.
Mirišeš gorko, na dim paljevine,
U nosu si mi, kao mnogo blaženstva.

Nešto si mi htjela reći, okom?
Ili sam uobrazio neki pokret?
Ova rijeka će ići svojim tokom,
Koga je briga, da li sam proklet!?

Lastavica se hvali krilima,
Ubrzano maše, kao da plovi!
Nepoznate ljude, zoveš milima,
Dok ispod stopala, krtica rovi…

Nešto si mi htjela reći okom?

Dopisnik iz Džepova Snova:
Branislav Makljenović