Kako se slavio Badnji dan u Crnoj Gori nekada

 

BADNJI DAN NEKADA

Prikaz iz knjige Uskok – Simo Matavulj, kako se slavio Badnji dan u Crnoj Gori pre 200 godina

 

U knjizi Uskok našeg poznatog književnika Sime Matavulja pored ostalog zapazio sam i neke zapise o slavljenju Badnjeg dana u Njegušima u Crnoj Gori, što se događalo 1815 ili 1816 godine.

Računajući da je Božić blizu, evo dva kratka odlomka iz pomenute knjige kako se slavio Badnji dan u Crnoj gori nekada:

Strane 30 i 31:

Domaćin unese badnjak i nazva:

-Dobar veče i čestit vi Badnje veče!

Krstinja zasu žitom njega i badnjak, govoreći:

– Daj Bože i s tobom zajedno. Badnji veče i svaki blagi božji dan!

Knez položi badnjak na ognjište.

Kićun i Šuto unesoše dvije badnjarice, nazivljući kao i Knez, a prihvaćeni istim obredom. Oni hitro uniješe još pet badnjarica. Tada Krstinja pruži domaćinu čašu vina, a on se prekrsti i nazdravi ognjištu:

– Zdrav badnjače veseljače! Mi tebi hljeba i vina, a ti nama dobra i mira!

– Daj , Bože! Amin Bože! – povikaše domaći, krsteći se.

Knez preli unakrst badnjak, pa srknu i dade čašu gostu. Ovaj se sjeti šta treba učiniti, okusi, pokloni se i predade čašu pristavu.

Sve je to brzo bilo gotovo, sve se svršilo žurno

Knez donese odnjekud iz ugla starješinski tronožni stolovač, primače vatri i reče:

– E, sad, gospodine i mili goste,sjedi!

Sam sjede na slamu i podvi noge. Pošto se gost nećkaše, on ga povuče, i nastavi:

– Sjedi molim te! Nije običaj da mi Crnogorci na ovi veče sjedamo drukče no vako, ali ti si putnik i izvanjac, pa je tebe prosto. Ono su ti naši naši običaji na veče Božića. Ovako ti je svuđ kroz Crnu Goru, pa i po Primorju, po Hercegovini, po Bosni, po svoj Srbiji i Bog te pita dokle, đe gođ ima Srbalja, a ima nas zanago za jednu dobru carevinu, nako što smo rasuti, kao stado bez pastira, i što su pod tuđinima, radi grijehova našijeh starijeh careva i kraljeva!“

Str. 37 – posna večera na Badnji dan:

Udovica i djevojka počeše donositi jelo, najpre tek ispretanu pogaču, pa zdjelu pirinča i zdjelu kupusa s krompirima, pa krompira pečenijeh, pa na kružiću skadarske ikre, a na većem pečenijeh ukljeva. Momak donese pokoljenak, veliku bocu kantunaču vina i stolovatu čašu.

– Knez ustade i svi za njim. On se prekrsti i izgovori:

– Da se sa strahom pomolimo i poklonimo Gospodu Bogu i Bogorodici…“

———-

Knjigu je izdao „Beogradski izdavačko – grafički zavod“ 1972. godine.

Priredio: Branko Mićić