PLANET
„Ne možeš uništiti planet zurenjem”, Čuvar se obrati starcu bijele brade koji se dostojanstveno ukrcavao u brod, svjestan da će mu to biti posljednji let.
Starac se nasmije i nastavi promatrati svojih ruku djelo od kojeg su ga odvajali. Stari bogovi više nisu bili potrebni. Novi su preuzimali vlast, rekli su mu kad su došli po njega. Tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti.
Ali novi bogovi nisu znali ono što je on znao. On se osigurao još u prvim danima stvaranja. Za razliku od drugih, on je stvorio drugačijeg čovjeka. Mogao je mirno otići. Njegov je planet bio samo njegov.
Okrene lice od golih grana obavijenih kužnim dimom što su se pružale nad ostacima betonske piste pa progovori po zadnji put:
„Ne moram. Već je uništen. To je moj planet.”
Vladimira Becić
Najlepša ostvarenja sa XIII konkursa za najkraću kratku priču IK Alma