JOGA ZA HRIŠĆANINA?
Šta je hrišćanska joga i da li hrišćani treba da rade jogu ili ne, kuda joga vodi dušu i šta je cilj joge?
O Jogi
Indijska joga je „učenje, koje predlaže dovoljno asketske, disciplini potčinjene načine života“ a sastoji se u upravljanju disanjem u određenim fizičkim položajima, koji dovode u stanje raslabljenja, olakšavaju meditaciju, i pri kojima se obično primenjuje mantra ili sveta izreka, koja pomaže usredsređenju psihe i uma.
Pri tome, joga postavlja duhovne ciljeve (!), a ne samo fizičke, kao što su dostizanje telesnog zdravlja i lepote. Najčešće se onima, koji pristupaju u naše vreme jogi i sličnim metodama, ništa ne saopštava o natprirodnomaspektu joge, već samo o zdravlju, o fizičkom i moralnom savršenstvu koje joga donosi. Štaviše, sve mističko i okultno u jogi se odriče. Ali zatim, nakon određenog vremena bavljenja jogom, pokrenutim, perspektivnim i pouzdanim studentima joge, otkriva se ezoteričko, tajno učenje joge.
Ali i takav bazični nivo praktikovanja joge, bez naprednijih znanja, formira određene duhovne poglede i priprema čoveka za nove duhovne osećaje, o kojima do tada ni ne pretpostavlja. Većina njih koji se bavi jogom izučava ovo učenje površno i ostaje na nivou egzotičnih vežbi, hinduističkog žargona i poznanja svog značaja u kosmosu.
Na toj poslednjoj tački joge su i usredsređeni istinski ezoterični ciljevi početnog posvećenja: saznanje sopstvenog značaja, naravno, sa neophodnom brigom o zdravlju, a takođe i ljubavi ka ljudima, koje se sprovodi učenjem o nekakvom apstraktnom i difuznom dobru i moralnosti. Ali za hrišćanina, saznanje sopstvenog značaja, jeste projavljivanje satanske gordosti, koja pali i pretvara u ništa, svaki dobri početak.
U poslednje vreme, sve popularnija postaje takozvana hrišćanska joga – pokušaj da se koriste metode joge za hrišćansku meditaciju, da učini čoveka raskravljenim i zadovoljnim, pasivnim, prijemčivim za duhovne ideje i pečate lukavoga.
Oni koji se njome zanimaju opisuju neobično osećanje spokoja, prekrasno samoosećanje, euforiju (blaženstvo), osećanje punog zdravlja, zadovoljnost, koja ispunjava dušu i telo i koja priprema za duhovni život, lakoću, povišeno davanje i prijemčivost ka otkrivanju ličnih odnosa između Boga i duše, sladosnu molitvu, koja zahvata celog čoveka, osećanje trepetnog očekivanja dolaska Duha Svetoga; osećanje uzrastajuće žeđi za pravednošću, uzrastanja, približavanja Bogu, itd.
Svako, ko shvata prirodu prelesti (duhovne zablude) shvata, da u tim opisanim osećanjima prisustvuje upravo odstupanje sa istinskog puta pravoslavlja, i priklonjenje na stranu sektaških, pseudo hrišćanskih iskustava, pa čak i paganskih: to isto stremljenje svetim i božanskim osećanjima, ista ta otvorenost i spremnost da budete ushićeni nekim duhom, ista traganja, ne za Bogom, već za duhovnom utehom, ta ista neverovatna lakoća, sa kojom čovek postaje sazercatelj ili mistik, ista ta mistička otrivenja i pseudo – duhovna stanja, to su zajednički priznaci onih, koji su upali u prelešćeno mišljenje o sebi.
Sišli sa puta i puni gordosti, savremeni jogi tragatelji duhovnih istina više od svega su podvrgnuti prelesti. Napad istočnjačkog mračnog demonstva i njegovo preusmeravanje na pravoslavlje, zaslužni su u mnogome, takvom lažnom misticizmu.
I posebno su ta lažna učenja joge i indijskog misticizma sablazan za mlade ljude, posebno za one koji su upotrebljavali narkotike i kojima su već poznata iskustva slične vrste.
Arhimandrit Lazar Abšaidze
Ruzno je tako govoriti po mom midljenju i tako olako upotrebljavati terminologiju „demoni“ Pre svega oni ne postoje. Sta je uz duzno postovanje htiscanima uradio neduznoj devojci Emili Rouz koja je navodno imala epilepsiju a svestenici kvazi dobrocinitelji znamo dobro sta i kako rade po manastirima plus kvazi monasi koji duboko zalaze u pedofiliju sodomu i gomoru pederastiju ?! Dakle razmislite da li Budizam donosi konacni „Mir“ ili tzv Nirvan iliHriscanstvo koje na zalost dovodi i dalje do klanja i obnove krstaskih ratova a obecava vecnu „Ljubav u raju“ Ko je ovde lud?
Katarina,
nemojte čitati tabloide i po njima osuđivati hrišćansku Veru. Obaška što trebate razlikovati da je autor ovog teksta pravoslavni arhimandrit, a slučajevi koje iznosite su iz rimo-katoličkog sveta, sa kojim on nema nikakve veze, osim što deli planetu.
Budizam ne donosi ništa. Ustvari, preciznije, budizam donosi ništa. Cilj je praznina. Emotivna, duhovna i fizička. Kompletno ništavilo. Filozofija smrti i samouništenja. U zapadnom svetu nešto najbliže tome je stoicizam. Joga, sa druge strane, je religija koja bi se najbliže mogla opisati kao most između hinduizma i šamanizma, u kojoj asketa, t.j. jogin, nastoji da se upodobi za prosvetljenje. Pod time se može podrazumevati štošta, ali najčešće je u pitanju ili želja da se stopi sa univerzumom ili da se ostvari ,,bog u sebi“ t.j. primi strani duh u sopstveno telo. Jogini to nazivaju ,,bogom“, mi to nazivamo ,,demonom“. Semantika. Ali je osoba ista.
Naravno, to nam niko neće reći na televiziji. Isto kao što nam Masoni neće priznati da je njihova vrhuška duboko zašla u satanizam, ili, kako su to drevni narodi nazivali ,,misterije“. Zato se moramo naoružavati Verom i (po)znanjem, mesto da upijamo kojekakve spinovane laži kao sunđeri. Da li bi Vam se svidelo da vidite žgoljavog, od Sunca spečenog Indusa, kako se katatonično trese u iskrivljenom položaju i urla mantre, okružen oblacima dima. Da li biste uplatili još koji mesec kursa joge potom?
Čitajući razne komentare ovde, u Bašti, stičem utisak da je naš narod zreo za jedan dobar duhovni rasol. Budući da je opijen kojekakvim jeftinim brljama koje vode samo u jendek.
Video sam na You tube kanalu vežbe 5 Tibetanaca i pokušao da ih radim, jer se u poslednje vreme manje krećem i čine se dobrim za razgibavanje. Medjutim, posle ovog teksta zabrinut sam. Iako nisam imao neke posebne misli i duhovne doživljaje dok sam vežbao, uplašen sam da i ove vežbe nisu neka djavolja rabota i da će me odvesti na neki pogrešan put, prelast i uvesti u dodatni sukob sa Pravoslavljem, ili, ne daj Bože, da me osudi arhimandrit Lazar.
Pozdrav za Bodina, uz napomenu da ne zaboravi da izopačenost nije „privilegija“ Katoličke crkve. Pravoslavna crkva se nije zvanično obračunala sa bolesnim vladikama u svojim redovima, a dovoljno je uticala i na državne organe da se slučajevi prepuste zaboravu, odnosno da zastare. Zato je malo licemerno kritikovati ~Katarinu i prljav veš prebacivati u dvorište katolika.
Na ovaj tekst nisam ranije reagovao, smatrajući ga apsolutno neprimerenim i štetnim za Pravoslavlje. Još jedan pop koji misli da je dobio mandat, da u svom ludilu izvorno tumači osnove hrišćanske pravoslavne religije. Koji su njegovi motivi?