Đorđe Popović
Tursko kupatilo – Hamam
Kako izgleda turski hamam, odnosno tursko kupatilo i šta vas u njemu očekuje.
Dešava li vam se da se ujutro probudite umorni, mrzovoljni sa bolom u glavi ili vratu? Naravno. Posledica užurbanog života, neostvarenih ciljeva ili šta već? Nebitno. U takvim trenucima uvek pomislim kako je nekad bilo sve lakše, mirnije, harmoničnije…
Prošle godine su me poslovi odveli u Tursku. Pošto sam imao malo slobodnog vremena odlučio sam da posetim hamam – tursko kupatilo. Zar da boravim u Turskoj, a da ne odem u hamam? Na recepciji su mi preporučili jedan u blizini hotela.
Iznenadio sam se kada sam video da je kupatilo kompletno izgradjeno pod zemljom. Na ulazu me je dočekala domaćica koja me ljubazno pitala da li govorim Ruski ili Engleski. Zatim me uvela unutra, na galeriju, gde se nalaze sećije sa niskim stolovima na kojim me je čekao sladak voćni čaj. Posle kraćeg upoznavanja sa istorijom hamama otpratila me do svlačionice, gde sam „zadužio“ karirani peškirić koji je dovoljno mali da sam ga jedva obavio oko struka. A nisam deb’o. :)
Nakon toga me sprovela na donju etažu gde me je predala osobi koja je od tog trenutka bila „zadužena“ za mene. Nisam se ni okrenuo, a već sam bio u suvoj sauni. Šok! Toplotni, naravno. Prva misao mi je bila da ću istog trenutka istrčati, ali iskreno bilo me je sramota. Tu je već sedelo nekoliko muškaraca koji su me sa podsmehom gledali. Braća po muci – pomislih. I izdržao sam. Čitavih 15 minuta na temperaturi od 70C.
Taman kada sam se navikao vodič je došao po mene i odveo me u drugu prostoriju – parnu saunu. E, ako je u prvoj bilo nesnošljivo vruće u ovoj je bilo nesnošljivo na kvadrat. I šta da čovek radi? Sedi i ćuti dok mu užarena para lagano ispunjava bronhije, a znoj se u potocima sliva niz zmijsko telo. :) I to iskušenje sam prošao, doduše nešto kraće – oko 10 minuta.
Nakon parne saune uveli su me u poveću prostoriju sa jednim pravougaonim kamenim postoljem postavljenim u sredinu. Pokazali su mi mesto gde da legnem. E, tu počinje pravi merak. Najpre me ojači omladinac izribao sa nekom grubom rukavicom (meni se činilo da je šmirgl papir :) ). Mislio sam da mi je skinuo kompletan gornji sloj kože. Ako planirate odmor u Turskoj preporučujem da hamam posetite prvog dana jer će vam sastrugati vaš bakarni ten koji ste teškom mukom sticali valjajući se po ležaljci. Garant. ;)
Posle „timar“ tretmana kompletno me prekrio penom koju prave u nekoj mrežici koju brzo okreću i tako je stvaraju u velikoj količini. U trenutku sam bio okružen kubicima pene. Zatim je usledila laka masaža, nakon čega mi je brkati omladinac rekao da sednem. Otišao je do prve česme na kojoj je napunio limenu kantu. Našao sam se u čudu kada me pljusnuo hladnom vodom. Sve sam očekivao ali da će me polivati vodom iz kante….to teško. U sebi sam se tešio da su ti toplotni šokovi mnogo dobra stvar za moj živčani sistem.
Zatim me preuzeo drugi omladinac (bez brkova) koji me odveo u prostoriju za masažu. E, to je bio merak na kvadrat. Uz mirišljava ulja i prijatnu muziku sam proveo 20-ak minuta, a mogao bi tako i večnost.
Posle masaža ponovo me dočekala domaćica sa početka priče i odvela me do ležaljke gde me čekao turski čaj i nargile – ko voli. Nirvana.
Misli su mi vrludale po sunčanim jutrima, po svakodnevnici i starim dobrim vremenima… Do hotela sam odšetao hodajući nekoliko centimetara iznad zemlje dok su mi kroz glavu prolazile scene iz filma „Dobro došli gospodine Čens“.
Bez obzira na taj rizik pri prvoj sledećoj poseti Turskoj, hamam neću zaobići.
Garant! :)
Ha-ha, kako stvari stoje mene će zaobići cela Turska.
Možda se neko doseti i otvori hamam i kod nas?
Bitno je da ima dosta vode i pene :)
Možda, ali proći će vekovi.
Kod nas je još Rim (“ ‘leba i (c)igara“), do vode i pene dug je put…