Ruskoj ženi…
Bijele ti ruke ko snjegovi Rusije, obasjane,
Nježnost – kao nesputane rijeke vali,
Majčica Volga u očima ti odražena zastane,
Ah, duboka li je ona – i njeni pečali.
Vjetar rukom lakom mazi ti kose od zlata suva,
Vatreno duh ti ljubeći na svježim usnama…
Samo nebo na visini tajnu tvoju zna i čuva,
Staza k tebi izgubljena u beskrajnim žitnicama.
Ti si iskrena i nedokučiva, kao Rusija,
Hod ne usporavajući prolaze vremena,
Al vazda, Jaroslavna, ime se tvoje sija
Zauvijek u muškom srcu nezaboravljena.
Evo, ideš, ko u kraljice, koraka i držanja važna,
Breme briga povilo nije rame tvoje i pleće,
Ruska ženo, svagda duhom i vjerom snažna,
Ti si nad slovenskom zemljom sunce izlazeće.
Preveo Milorad Radović