DALEKOM BRATU
Lako je tebi, brate daleki,
Da tugom opijaš dušu žednu,
Kada se tvoji pogledi meki
Kupaju proljećem gledajuć čednu
Njivu našu, tek uzoranu,
Koja će dati berićet pusti,
I dok na našem ždrijepcu vranu
Jašeš i gaziš kroz ševar gusti.
Lako je tebi da mreš i piješ,
Da pjevaš, igraš, Cigane platiš,
Možeš da bježiš i da se kriješ,
Jer imaš opet gdje da se vratiš.
A znaš li, brate, za mene sama,
Što sam na oštrom kršu odsječen?
Jedino sklonište moje je tama,
A sreća jedina dušman posječen.
Ne trebam nikom, a svak me želi,
Svakome smetam, đavoli pletu
Mrežu za mene, i svaki veli
Da nemam nikog ja u svijetu.
Dok naš ždrijebac kroz stepu leti,
Ja bolno tužim, kukam danima,
Bez ikog da sam na planeti,
Ali se nadam da brata imam.