POJMOVNO ODREĐIVANJE
Kada kažemo riječ „luksuz“ na što nas podsjeća? Krivo je u vremenu protumačeno da je ova riječ povezana sa raskošom, nečim lijepim, blještilom, ugođajem. Luksuz dolazi od riječi „luksurija“ što znači pohota ili blud.
Piše: Žana Alpeza
No, svakodnevno ovu riječ koristimo kao nešto što je lijepo i komforno, jer na neki način, kako se što više razvijamo u raznim segmentima tako i na neki način imamo „pravo na luksuz“.
Za sedam i nešto milijardi stanovnika na planeti zemlji luksuz je za svakoga različit pojam. Luksuz u Africi bi značio prvenstveno čistu, pitku vodu, obrazovanje ili hranu, dok bi u zapadnim „naprednim zemljama“ luksuz bio svakodnevno natjecanje u, nažalost, materijalnom smislu. U zapadnim zemljama je, u stvari, luksuz „imati novce“, jer tada možeš sve priuštiti.
Volter kaže: „Materijalizam je pogled na svijet, jedno određeno tumačenje u odnosu na posljednju prirodu postojećeg. Tamo gdje je on prihvaćen, izvjesne etičke transcenderitrie pomoćne predstave sigurno postaju ništavne. Ali potpuna je obmana — dakako dovoljno često izražavana — misliti da materijalizam mora alterirati i psihičko stanje stvari, s kojim etika ima da računa. Ovo može pod svim okolnostima — i od materijalista — da se crpe iz unutarnjeg iskustva i pretpostavka da je sve psihičko, sve što je dato u unutarnjem iđkustvu, samo funkcija živog organizma ne može u tom ništa promijeniti. Jer zahtjev da se moralno kao kompleks veoma visoko razvijenih fenomena svijesti objasni samo materijalistički, tj. fiziološki, iz stanja uzbuđenosti nadraženih nervnih centara, jest i ostaje čisto teoretski, praktično-neizvodiv zahtjev dok god prenos mnogo jednostavnijih u unutarnjem; iskustvu datih doživljaja u spoljnje, tj. u formule neurološkog procesa, još nije uspio.“
Kako ćemo pokušati definirati luksuz?
Luksuz, možemo reći, da može biti materijalan i nematerijalan. Za neke ljude luksuz označava kroz materijalno prisvajanje da se „natječu“ da li sa samim sobom ili drugima, da imaju nove automobile, nove kuće, vikednice, jahte… Ova vrsta ljudi kojima „luksuz“ predstavlja prvenstveno materijalnu zadovoljštinu žele „sve sada“, nema odlaganja, ulažu puno energije i snage. Ovi ljudi skoro cijeli život gledaju tuđe tanjure, tuđe automobile, tuđe žene, tuđe vikendice. U ovom, za mene iscrpljujućem gledanju drugoga, daju svoje najvrijednije ono što imaju, a to su „oni“, jer kada na trenutak zamislimo da svaki dan su usredotočeni na druge da se natječu, skupljaju informacije, planiraju, nespavaju, jer žele priuštiti taj „luksuz“ da oni imaju. Često kod ovih ljudi izgledaju uvijek kao da su u nekakvoj trci sa vremenom, živčani su, nemirni i nezadovoljni, što kroz život može imati psihosomatske posljedice.
Ova druga vrsta ljudi spada u osobe kojima je materijalno nevažno. Oni su usredotočeni na duhovni i osobni razvoj, na svakodnevno učenje, sazrijevanje, uživanje u malim stvarima, uživanje što kiša pada, uživanje i luksuz sjedenje pored prozora i gledati kišu kako pada. Za ove ljude koji ležernije psihičkim životom žive, ne pate od „materijalne vrste luksuza“. Oni su dosta smireni, opušteni, sretni, raduju se svakom danu i zahvalni su na svemu.
Luksuz po Rusou i Volteru
Ono što je polemika između Rusoa i Voltera u 18. stoljeću o luksuzu, njegovim uzrocima i posljedicama, luksuz i raskoš također su bili tema filozofa i umjetnika i sastavni dio života. Pokazalo se da sadržaj pojma „luksuz“ nije jednostavan. O luksuzu se raspravljalo u kontekstu političkih sustava, načina vladavine, ideologija, etike i estetike.
„Višak“ iz nekih ranijih epoha vremenom je postao sastavni dio svakodnevice, luksuz iz jednog doba u drugom je postao „stvar neophodna“, mjenjao se i mjenja stav o lagodnom životu, masovna i popularna kultura mnoge stvari i stanja učinili su dostupnim ali proizvodnja želje je neprekidna kao i rasprava o socijalnim razlikama, moralu, estetici… U kom obličju se javlja luksuz savremenog doba?
Staležna nejednakost?
Univerzalnost i multidimenzionalnost nejednakosti, nejednakost kao univerzalna društvena činjenica – nalazi se u svim poznatim društvima, ali nije u svim društvima i u svim razdobljima povijesti jednaka po opsegu i dimenzijama.
– različitost nejednakosti u različitim društvima – nejednakosti velike između razvijenih i nerazvijenih zemalja ali i između najrazvijenijih zemalja,
– multidimenzionalnost nejednakosti – bogati i siromašni, moćni (utjecajni) i nemoćni (neutjecajni), ugledni i oni s niskim ugledom
– rangiranje prema ekonomskom položaju pojedinaca; ekonomske razlike između skupina pojedinaca, nejednakost u imovini i pristupu materijalnom bogatstvu .
– nisu uspostavljene pravnim ili religijskim odredbama; pripadništvo se ne zasniva na naslijeđenom položaju; elastičnije su, granice između klasa nisu jasno određene, nema formalnih ograničenja u vezi s mješovitim brakovima
– klasa se barem dijelom postiže a ne jednostavno daje pri rođenju; socijalna mobilnost je češća
– klasni sustav djeluje kroz masovne neosobne veze, dok se u drugima sustavima nejednakosti izražavaju kroz osobne dužnosti ili obveze
Danas jako izraženo kod pojedinaca gdje je država, vođstvo, politika i ekonomija omogućila da se „besramno bogate“ i to na račun onih u većini, ovaj sloj/klasa/stalež pojedinca ili skupine su u društvu prihvatljivi, pa možemo i svakodnevno vidjeti primjere i od Zakona da su „ovi pojedini“ ako počine kaznena djela (od utaje poreza, različitih vrsta nesreća…) za društvo „prihvatljivi“, pa im budu izrečene blaže kazne i slično. Dok nažalost ne možemo u današnjici upotrijebiti da postoji „srednja radnička klasa društva“ koja je nekako najzdravija i za obitelj i društvo. Postoje bogati ili oni koji žive i preživljavaju!
U Bosni i Hercegovini prevladava u današnjem vremenu siromaštvo većine, ljudi ne mogu niti razmišljati o bilo kakvom „sjaju luksuza“, ono koji su se „ugrabili“ materijalnog bogatstva nemaju pa skoro niti ikakvu empatiju ka onima kojima je osnovna pomoć potrebna.
Weberov siromah i bogataš!
Društveni ugled označava raspodjelu časti i prestiža među društvenim slojevima; uvažavanje nekih kategorija ljudi zbog njihove kulturne osobitosti i stila života. Tu razliku Weber izražava uvođenjem izraza status, a društvene razlike koje se tiču ocjene časti i prestiža on naziva statusnim razlikama. Ona se ne podudara s raspodjelom materijalnog bogatstva. Pojedinci koji imaju određena kulturna obilježja (životni stil, govor, stanovanje, odijevanje) i sličan ugled u društvu čine poseban sloj unutar kojeg se odvija najveći broj neformalnih i prisnih interpersonalnih odnosa. Liječnici i suci visok ugled.
“Otmjeni siromah” – “novopečeni bogataš
I Weber je mislio da je klasna podjela prvenstveno uvjetovana ekonomskim faktorima, da je dihotomna, jer u svakom društvu postoje dvije osnovne klase: vladajuća, koje posjeduje materijalno bogatstvo, i povlaštena, koja nema ništa. No, klasna podjela ne nastaje samo zbog posjedovanja ili neposjedovanja sredstava za proizvodnju već i na temelju tržišnog položaja: ekonomskih razlika koje nemaju izravne veze s imovinom – stručno znanje, kvalifikacije, što utječe na tip radnog mjesta koje mogu dobiti (menadžeri i radnici).
Klasna borba nije glavni pokretač razvoja društva. Društvene razlike nisu samo klasne. Klasna podjela tek je jedna dimenzija društvene slojevitosti.
Nejednakosti u 21. stoljeću – Therborn
Po teoriji Therborn postoje:
1) nejednakosti su životno ugrožavajuće – smanjuju životni vijek, život je teži, one ubijaju. S rastom nejednakosti raste stopa mortaliteta;
2) nejednakost uzrokuju mnoge društvene posljedice – povećanje socijalne isključenosti, društvene grupe sve udaljenije i nekomunicirajuće, povećava se nepovjerenje i strah, raste stopa ubojstava
Tri tipa nejednakosti: a) životna – društveno proizvedene razlike u životnim šansama (očituju se u stopi mortaliteta, očekivanog trajanja života, mortalitet dojenčadi; b) egzistencijalna – neke grupe sustavno lišene postizanja autonomije, slobode, poštovanja i mogućnosti razvoja (žene, imigranti), c) nejednakost dostupnih resursa – pristup obrazovanju i bogatstvu. Samo se egzistencijalne nejednakosti smanjuju (ali ima nove oblike: politika outsourcinga smanjuje prava radnika, migracija siromašnih i sl.)