VATRA
Pored peći nije bilo nijedno drvo. Iz peći je izledalo kao da gori vatra. Čovek otvori peć i unutra su gorele tri sveće.
Beše to, davno…
Bio sam dečačić, tamo negde u Bačkoj.
U naše selo, neki direktor donese tastu prvi televizor. To ču naš dobošar Paja, pa razglasi selom.
Znate ono: “Čujte, i počujte!”
Celo selo krenu za Pajom dobošarem u kuću gazda Jakova, tako su ga svi zvali. U kući se osećala toplota i mirisi gulaša, štrudle sa makom, bosiljka i tamjana.
Kuća ožive, velika soba puna meštana i došljaka, postade premala. Bebe staviše na veliku peć u kojoj je tinjala toplota.
Deca sedoše ispod stola, pored stola, na pod i gledali su tu čudnu kutiju iz koje ljudi su pričali.
Kad je bio neki film, čuli su se pucnji, počeše deca da plaču, stariji da se skrivaju ispod stola. I počeše da pitaju one koje su ostali na stolicama: “Prođe li pucnjava?”
Gazda Jakov kao čuveni domaćin ponudi ljudima večeru kao slavsku trpezu. Beše tu svega, osim ptičijeg mleka. Mator sam, ali još uvek u ustima osećam miris tople čorbe od paradajza. Tako i druge večeri.
Trećeg dana, gazda Jakov i njegova žena Stana ostaviše ljudima večeru i rekoše: “Odosmo da spavamo, sutra imamo mnogo posla!“
Neko reče: “Naloži vatru!“, čoveku koji je sedeo blizu peći.
Pored peći nije bilo nijedno drvo. Iz peći je izledalo kao da gori vatra. Čovek otvori peć i unutra su gorele tri sveće.
Ljudi se raziđoše.
u gazda Jakovljevu kuću više nisu dolazili gosti.