ŽIVOT NA SELU
U Hrvatskoj je registrovano 24.000 konja za jahanje, ali je konjički turizam kao potencijal nedovoljno iskorišćen u komercijalne svrhe.
Turističko jahanje nije sportska disciplina, nego stil života onih koji jahanjem otkrivaju nove predele, dive se prirodi, uče o lokalnoj istoriji i kulturi i sve to uz pomoć zvanično registrovanih konjičkih turističkih vodiča.
To nam kažu članovi Nacionalnog udruženja konjičkih turističkih vodiča ENGEA. Hrvatska ima deset takvih vodiča, svi su obuku završili u Italiji i svi žive na području Bjelovarsko-bilogorske županije gde je označena prva i za sada jedna takva staza u zemlji.
Raj na zemlji
„Vodič mora poznavati anatomiju, prehranu i život konja, konjičku opremu i sve ono što se koristi u jahanju. Mora znati da pruži prvu pomoć, mora poznavati saobraćajne propise, ljudsku psihu i na kraju, mora da zbrine konja, da ga hrani i da se brine o njegovom zdravlju. Gostima govorimo o prostorima u kojima se krećemo, o flori i fauni, stazama, sastavu, tla, divljači. Ako se zaustavimo neko vreme na jednoj lokaciji onda angažujemo klasične turističke vodiče“, govori za DW Ivica Pirin, prvi konjički turistički vodič u Hrvatskoj.
ENGEA ima 35 000 članova i podružnice u osam evropskih zemalja – Italiji, Grčkoj, Sloveniji, Kipru, Austriji, Nemačkoj, Francuskoj i Hrvatskoj kao i van Evrope – na Kubi, u Panami, Argentini i američkoj saveznoj državi Vajooming ima. Sedište je Italiji, svojim članicama pomaže u organizaciji i reklami, a podatke o sertificiranim stazama s odmorištima prevodi na ruski, engleski, nemački i talijanski jezik.
Bilogorska konjička turistička staza duga je 91 kilometara, na njoj je 23 horses welcome punktova – seoskih turističkih imanja, konjičkih klubova, odmorišta, vinarija, izletišta, etno kuća i drugih objekata kulturne i istorijske baštine. Staza izbegava glavne komunikacije, asfaltne putove, naseljena mesta i prolazi nedirnutim terenima, uz vodotoke, krivuda blagim brežuljcima i dolinama, u zaklonu visokih šuma. Pregled staze obavio je međunarodni tim stručnjaka nakon čega je, u jesen 2016. zvanično registrovana i uvrštena u međunarodni katalog konjičkog turizma za 2018./2019.
„Ostali su bez teksta, opisivali je kao raj na zemlji. Za razliku od drugih država gde su staze nasipane ovde su prirodne, mekane. Oduševljeni su krajolikom i prostorom kojim nesmetano mogu prolaziti a da im niko ne otvara i zatvara vrata i ne pita gde idu. Staza i ceo projekt se temelji na tradiciji deset vrlo aktivnih konjičkih udruženja sa stotinu konja, obučenih konjanika i uzgajivača od kojih je nekoliko proteklih godina otvorilo seoska turistička domaćinstva. Udružili smo snage i već se vide prvi rezultati tog zajedništva“, kaže Jasna Baniček Fila, bivša direktorka Turističke zajednice Bjelovarsko-bilogorske županije, koja je pokrenula ovu priču.
Na malenom bregu
O prvim rezultatima najbolje može posvedočiti Vladimir Vlajinić, vlasnik seoskog imanja od 15 hektara „Na malenom bregu“ u selu Ribnjačka, na rubovima Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije. On je rođen u Zagrebu, živeo u Italiji i na Tenerifima, a onda se sa svojom porodicom preselio ovde.
Na oranicama proizvode travu i seno, uzgajaju 70 ovaca i 7 konja, imaju povrtnjak, voćnjak i vinograd. Turizam je došao nešto kasnije, trenutno je na raspolaganju pet ležajeva, a u završnoj fazi su radovi na objektu s deset kreveta.
Razvili su nekoliko kvalitetnih turističkih programa jahanja na stazi i gastronomsku ponudu s namirnicama koje sami proizvode i domaćim receptima. Počelo je skromno, uglavnom su dolazili izletnici, školske ekskurzije i tu i tamo domaći gosti na spavanju.
„Svi vikendi su popunjeni. Prošle godine imali smo 250 noćenja. Približno 80 posto gostiju aktivnih jahača dolazi iz Njemačke, Austrije, Italije i Slovenije“, kaže Vlajinić.
Konji unosniji od krava
Renco Tomi, italijanski međunarodni stručnjak za konjički turizam zadivljen je uređenošću, lepotom i čistoćom hrvatskog krajolika.
„Hrvatska ima izvrsne uslove za razvoj konjičkog turizma. Očuvana priroda, briga o dobrobiti konja, stručno vođene konjičkih udruga, s ponudom lokalne gastronomije, zanimljiva kulturno-istorijska ostavština i sinergija svih u tom lancu kakvu sam ovde doživio, zahtevnom gostu može pružiti vrhunsku uslugu i doživljaj“, kaže Tomi.
U Hrvatskoj je registrovano oko 24 000 jahaćih konja i taj potencijal je za sada nedovoljno iskorišćen u komercijalne svrhe. Ovde kažu da imamo šta da ponudimo, možda i više nego zemlje u kojima je konjički turizam razvijen. Vladimir Vlajinić zaključuje: „Verujem da bi hrvatsko selo moglo živeti bolje od konja nego od krava“.
Izvor: DW.com