JEDINA I NAJDRAŽA
U monografiji „Milena Dravić ili ključ snova“ Anite Panić, proslavljeni glumac Rade Šerbedžija o Mileni je napisao nekoliko dirljivih rečenica.
Blagost naše Milene dolazi od njezine djetinje zaigranosti životom..Ona je još uvijek spremna da se igra i da mašta i da uvijek iznova sanja… Ona ne da svoje dijetinjstvo i toplim dlanovima grli svaki novi dan i svaki novi film.
Milena je moja drugarica, i moja najdraža glumica, i ljubav. Kad kažem ljubav, to je onako kako se ljubi more i nebo i sve ono što je iznad tebe i izvan tebe, a opet tako duboko tvoje… Milena je smisao ovoga našega umjetničkog traženja istine i svakako netko tko je najviše poletio u nadnaravno i nepoznato i apstraktno, od svih nas koji smo se bavili kazalištem i filmom u cijeloj bivšoj Jugoslaviji.
I proći će godine i proći će vremena, ali kada se budu tamo negdje slagale knjige o svima nama koji smo se bavili filmskom umjetnošću, Milena će, siguran sam u to, stajati na prvoj stepenici toga našeg vrtoglavog uspinjanja, tik uz Marlon Branda i Mastrojanija…
Što je to u njoj tako posebno i čarobno da nas već godinama očarava sa filmskoga platna?
Nije to, rekao bih, vještina sama, jer video sam ja i vještijih glumica od nje. Nije to ni ljepota sama, ni njena tako čedna priroda ni iskričavi i vedri duh, ni taj blagi osmjeh i pogled prepun dječjeg sna…
To jest, to je sve to, i opet nešto drugo. Nešto što samo ona jest i nitko drugi. Milena je film sam. Njene božanstvene plave oči snimaju svijet oko sebe, kao dva užarena svijetla ferala.
Ona je filmski aktivista uvijek na svome zadatku. Spremna i odlučna. I hrabra. Uvijek na strani slabih i nesrećnih . Uvijek protiv nepravde i protiv gluposti.
I protiv vlasti kao takove. Jer kao prava heroina, znala je uvijek stati na stranu svoga naroda i svoje publike. A njezin narod je sav narod ove planete jer Milena je nadrealna, fikcija, simbol…
I dobrota sama je ona. Čini se da velika umjetnost ne ide bez velike i otvorene duše prema cijelome svijetu… A ona bi da zagrli cijeli svijet, jer samo tako je bivala sretno biće. Koliko samo nepoznatih akcija solidarnosti i humanitarne pomoći, koje su ona i njezin Dragan pokretali da bi pomogli nekim ljudima kojima je pomoć bila potrebna… I nikada to nisu oglašavali javno. Bile su to njihove ljudske, privatne stvari, koje su izvršavali misionarski i gotovo posvećeno. Tako su duboko osjećali svoje “…pobratimstvo lica u svemiru…”
Ima još nešto veoma važno što joj pripada. To je njezino plavetno Slavenstvo. I njezina posvećenost prema tradiciji, povijesti, korijenima naroda kome pripada… Ona je ta “devojka mala, pesma grada Beograda”.
Blagost naše Milene dolazi od njezine djetinje zaigranosti životom..Ona je još uvijek spremna da se igra i da mašta i da uvijek iznova sanja… Ona ne da svoje dijetinjstvo i toplim dlanovima grli svaki novi dan i svaki novi film.
Njezino filmsko lice treperi u našim sjećanjima. I kada zatvorimo oči, tisuće malih celuloidnih kvadratića namiguje njezinim plavim očima i ne da nam da ostarimo.To je vječni film koji nam je svojim licem podarila.
Tekst je preuzet iz monografije Anite Panić „Milena Dravić ili ključ snova“ šerbedžija o mileni