SUSRET

Shvatio sam da, netom osvojeni prostor, pripada samo meni. Nikome nisam dugovao ništa, niti sam imao potrebu bilo što potraživati od drugih.

U jednom trenutku me obuzeo osjećaj da sam sve ovo već jednom proživio.

Učinilo mi se da vrijeme, kakvo sam dotad poznavao i prema kojemu sam računao i kalkulirao u svom jednoličnom i neuzbudljivom životu, zauvijek pripada košmarnom snu kao nakon teškog pijanstva.

Nisam se usudio progovoriti da ne preplašim mirno zrcalo jezera koje je obećavalo tajnovitošću dubina.

Demoni su počeli uzmicati čim sam im pogledao u zube.

Zapljusnula me obijest igre. Uskvasala radost, kojoj nisam mogao odrediti stvarnog uzroka, nabujala je i prelijevala se izvan uskih okvira i potekla prema nepoznatom ušću. Uronio sam dlan u izvor i pohlepno pio bistru i svježu opojnu slobodu.

Shvatio sam da, netom osvojeni prostor, pripada samo meni. Nikome nisam dugovao ništa, niti sam imao potrebu bilo što potraživati od drugih.

Strah od samoće pobijedio je sebe sama i na svježem bojištu ostavio prazne stranice koje sam počeo ispisivati s istom lakoćom i ležerno kao da pišem pismo ljubljenoj djevojci koju nikada nisam sreo jer se nije ni rodila.