TVRDI ILI TEČNI SAPUN?

Tvrdi sapun na umivaoniku prođe kroz brojne ruke, uglavnom jako prljave, ali to ne znači da se njime prenose i mikrobi s jedne osobe na drugu, kaže nemački stručnjak za higijenu.

I premda svaki čovek koji za pranje ruku koristi tvrdi sapun i na njemu ostavi svoje mikrobe, on je loša podloga za razvoj i širenje bakterija, kaže direktor nemačkog Konsultacijskog centra za bolničku epidemiologiju i kontrolu zaraza dr. Ernst Tabori. Dodaje da mikrobi ne stradaju odmah, ali i ne žive dugo pa tvrdi sapun nije ništa manje higijenski od tečnog.

Tabori ističe da mikrobi na tečnom sapunu ne uspevaju da se razmnože, ali zato mogu da se razmnožavaju na pumpici bočice u kojoj stoji ta tečnost.

Međutim, broj mikroba na tvrdom sapunu ili na pumpici bočice tečnog sapuna nije razlog za zabrinutost ako ljudi temeljno operu ruke nakon što ih dotaknu. Stoga se obe vrste sapuna mogu koristiti bez ikakvog ustezanja i straha od zaraze.

Tabori dodaje da sapun ne mora da sadrži dezinficijense ili dezinfektivne dodatke.

Ipak, pri odabiru sapuna bilo da je tečni ili tvrdi, glavna vodilja mogla bi da bude briga o zaštiti životne okoline. Tvrdi sapun je puno manje štetan za okolinu od tečnog, jer nakon što se tečni potroši, za nama ostaje više plastičnog otpada. Pored toga, naučnici procenjuju da je za proizvodnju tečnog sapuna potrebno utrošiti pet puta više energije u odnosu na tvrdi sapun.

Podsećamo da je prvi sapun počeo da se proizvodi pre više od pet hiljada godina, a prvi proizvodi od sapuna napravljeni su od masti i pepela drveća. Postupno su počeli da se dodaju i drugi sastojci, među njima biljna ulja i sokovi kao i goveđi loj i glina.

Danas je sapun tvrdi komad, krema ili tečn rastvor koji se sastoji od molekula. Ovi molekuli sapuna kombinuju se sa organskim materijama na koži, uključujući prašinu, prljavštinu, masnoću i tome slično. Osim toga, ovi elementi povezani su sa organskim molekulima vode. Dakle, hemijski sastav sapuna je posrednik između vode i onečišćenja. Molekuli prljavštine kombinuju se sa vodom i isperu sa kože.

U svakom slučaju se sastav modernog sapunskog proizvoda prilično razlikuje od prethodno korišćenih metoda. Osnova proizvoda uključuje topljive soli dobijene iz hemikalija i jedinjenja različitih masnih kiselina.

Nadalje, industrijski sapun sadrži biljna ulja i životinjske masti, boje i ukuse, hemijske nečistoće i kozmetičke aditive, glicerin, a ponekad i lanolin.