KONDUKTER U VOZU
Ustala sam da prošetam po uskim hodnicima vagona. Na kraju hodnika stajao je čovjek smeđe kose, izrazitih crta lica, srednjih godina, u uniformi konduktera.
Odavno nisam od uzbuđenja odgađala san. Teški umorni kapci uporno se zatvaraju, ali um ih ne sluša. Misli se roje, jedna za drugom. Ustanem, prošetam, vratim se i tako nekoliko puta. Umirujem misli, drhtaje tijela, ali ništa ne pomaže.
Stiglo je jutro. Kapci i dalje teški, a vrijeme je da se krene. Nenaspavana, ali nije važno. Put pod noge u daljinu, došlo vrijeme za misaonu širinu. Sa svojim malim tamnozelenim koferom u jednoj ruci i kartom u drugoj, ponijela sam i veliki osmijeh na licu. Prvi put. Prvi put putujem sama. Prvi put ću posjetiti nekoliko stranih država, upoznati drugačije kulture, drugačije ljude, znamenitosti, i uz sve to zaraditi džeparac, a kao šlag na tortu vidjeti i svoje omiljene ljude.
U vozu u kom sam se našla neznajući jezik države kroz koju putujem osjećala sam se, gledajući kroz prozor kupea, kao malo dijete u prodavnici slatkiša. Zaboljeli su me obrazi od konstantnog zadovoljstva.
Ustala sam da prošetam po uskim hodnicima vagona.
Na kraju hodnika stajao je čovjek smeđe kose, izrazitih crta lica, srednjih godina, u uniformi konduktera. Pozdravio me je. Naravno rekla sam na svom jeziku da ne razumijem, kako bi znao da od razgovora nema ništa. Međutim, čovjek poče da priča na našem jeziku. I pomislila sam na prvu kad sam ga ugledala da ima neke veze sa Balkanom. To sam mu i rekla. Kaže ne. Nije porijeklom sa Balkana, ali zato je kroz njegov život prošlo dosta Srba, Hrvata i Bosanaca, i onako je uz njih naučio dosta „našeg“ jezika.
Pričao je odlično s obzirom da je stranac. Padeži mu nisi išli od ruke, ali rečenice su mu bile na mjestu. Oduševljen pričama koje je slušao o našim zavičajima, o našim običajima, tradiciji, muzici, hrani, kulturi, isijavao je zadovoljstvom što razgovara sa nekim ko potiče sa tih prostora. Iako kaže nije imao priliku da posjeti nijednu zemlju bivše nam države ima osjećaj da ih je sve upoznao kroz svoje drage prijatelje.
Moja stanica je iduća. Pozdravljam stranca koji čini mi se više emocija prema Balkanu nosi u sebi nego većina ljudi koji bi trebalo da takve emocije nose u sebi.
15.07.2001.