POREĐENJE DVA IZVORA BELANČEVINA
Postoji dilema da li su biljni proteini dovoljno kvalitetni u izgradnji i rastu ljudskih mišića kao što je to slučaj sa onima životinjskog porekla.
Biljni proteini mogu podržati izgradnju mišića jednako efikasno kao i životinjski proteini. Iako se često smatra da su životinjski izvori proteina „zlatni standard“ za izgradnju mišića, istraživanja su pokazala da biljni izvori proteina mogu biti jednako efikasni.
Neki uobičajeni biljni izvori proteina koji su bogati hranljivim materijama i korisni za izgradnju mišića su sledeći:
Soja
Protein soje je kompletan protein, što znači da sadrži sve esencijalne aminokiseline potrebne za rast i popravku mišića. Takođe je bogat leucinom, koji je važan za sintezu mišićnih proteina.
Grašak
Protein graška je takođe kompletan protein i bogat je aminokiselinama razgranatog lanca, koje mogu pomoći u stimulisanju rasta mišića.
Pirinač
Iako sami po sebi nisu kompletni proteini, proteini pirinča se mogu kombinovati sa drugim izvorima proteina na biljnoj bazi kako bi se stvorio kompletan protein. Takođe je bogat cisteinom, aminokiselinom koja pomaže u povećanju nivoa glutationa, antioksidanta koji štiti mišićne ćelije od oštećenja.
Konoplja
Proteini konoplje su bogati proteinima i omega-3 masnim kiselinama, što može pomoći u smanjenju upale i podržati oporavak mišića.
Osim ovih izvora proteina, bodibilderi i sportisti takođe mogu da koriste proteinski prah i suplemente kako bi povećali unos proteina i podržali izgradnju mišića.
Na kraju krajeva, ključ za izgradnju mišića na osnovu veganske ishrane je konzumiranje dovoljno proteina i kalorija kako bi se podržao rast mišića i da se u ishranu uključe različiti izvori proteina na bazi biljaka.
Da li su životinjski proteini neophodni za izgradnju mišića?
Proteini životinjskog porekla nisu neophodni za izgradnju naših mišića.
Dok se životinjski izvori proteina često reklamiraju kao najbolji za izgradnju mišića, moguće je izgraditi mišiće na ishrani koju pretežno čine biljni proteini.
Proteini se sastoje od aminokiselina, a postoji devet esencijalnih aminokiselina koje telo ne može da proizvede samo i mora da se dobije ishranom.
Životinjski izvori proteina, kao što su meso, živina, riba i mlečni proizvodi, smatraju se „potpunim“ proteinima, jer sadrže svih devet esencijalnih aminokiselina. Međutim, postoje i mnogi biljni izvori proteina koji su „potpuni“, kao što su soja, kinoa i čia semenke, ili se mogu kombinovati da bi se obezbedilo svih devet esencijalnih aminokiselina.
Istraživanja su pokazala da biljni izvori proteina mogu biti jednako efikasni kao izvori životinjskih proteina za izgradnju mišića. Na primer, jedna studija otkrila je da je protein graška bio jednako efikasan kao protein surutke (uobičajeni izvor proteina životinjskog porekla) za povećanje debljine i snage mišića kod muškaraca koji su obučeni za otpor.
Da li su biljni izvori proteina budućnost?
Izvori proteina na biljnoj bazi su svakako spremni da igraju sve važniju ulogu u budućnosti ljudske hrane. Postoji nekoliko razloga za to:
- Zdravlje i dobrobit
Izvori proteina na biljnoj bazi često imaju manje zasićenih masti i holesterola i više vlakana i drugih važnih hranljivih materija, što ih čini zdravijim izborom za mnoge ljude. Biljna ishrana je takođe povezana sa smanjenim rizikom od hroničnih bolesti kao što su bolesti srca, dijabetes i određene vrste raka.
- Održivost životne sredine
Poljoprivreda značajno doprinosi emisiji gasova staklene bašte i krčenju šuma, što je čini neodrživim sistemom proizvodnje hrane. Izvori proteina na bazi biljaka, s druge strane, generalno zahtevaju manje resursa za proizvodnju i imaju manje štetan uticaj na životnu sredinu.
- Zabrinutost za dobrobit životinja
Raste svest i zabrinutost o tretmanu životinja koje se uzgajaju za proizvodnju hrane, pa mnogi potrošači traže alternativu životinjskim proizvodima na biljnoj bazi.
- Tehnološki napredak
Napredak u prehrambenoj tehnologiji olakšava stvaranje biljnih proteinskih proizvoda koji izgledaju, imaju ukus i osećaj kao meso, čineći ih privlačnijim za potrošače koji su navikli da jedu proizvode životinjskog porekla.