ŠTO ĆE LJUDI REĆI?
Djeca odlete ili sindrom praznog gnijezda. Majke su te koje ih najviše bole. One su te koje su nosile devet mjeseci u trbuhu, hranile, brojile korake…
Piše: Žana Alpeza
Nakon smrti moga oca prije šest godina jako mi je teško to palo. Dugo sam žalovala za njim! Sjećam se jednog razgovara sa jednom kolegicom, koja je otvorila u meni nešto što se često i danas prisjetim. „Znaš draga koliko god imala nekoga bliskog u životu uvijek kada spavaš, postoji ona strana na koju se okreneš i ostaneš sama sa sobom i svojim mislima“.
Jako strašna je spoznaja da ćeš shvatiti ili shvaćaš da si bila sama, ostat ćeš sama, ali to često u našim životima dođe prekasno. Kao što sam naslov ovog teksta govori svi odlaze ili se mjenjaju. Kako to sada u glavi postaviti da život koji teče lijepo, sa svojim manama i vrlinama dođe dan kada se odjednom ovo sve sruši. Samoća je plodonosna za vukove samotnjake, plodonosna je za umjetnike, karizmatične, ne svakodnevne ljude koji se većina uklapaju u sredinu, i oni savršeno plivaju u ovoj samoći, jer za njih je ona stvaralačka, najbolji su u društvu sami sa sobom. Ali, što prije ovi drugi shvate da laganim koracima dolazi samoća biti će manje bezbolnije.
Pripremati u svojoj glavi na vrijeme, jer moramo da shvatimo da smo svi zamjenjivi. Kad shvatimo da se oko nas svijet mijenja, i mi s njim, oluje postanu bezbolnije i podnošljive.
Ako bi bolje svijet razumjeli gledajmo ga s točke gledišta „tišine i mira“. Ne trči, ne donosi odluke koje mogu sutra ptedstaviti rizik. Nadjemo se u životu u situacijama kada kad nekoga upoznamo ispočetka bez obzira koji to odnos bio teče med i mlijeko,no ne trčite zna se odbiti od glavu. Vrijeme je najbolji pokazatelj toga.
Teška i bolna je činjenica da jednog dana ćemo ostati bez roditelja. Oni su za nas kroz cijeli život,a pogotovo u malim danima predstavljaju „Bogolika stvorenja“. Nitko i ništa je neusporedivo sa ocem i majku. Kada ulazimo u adolescentne godine najviše se tada osjeti počnu trzati se odnosi između djece i roditelja. Brzo prođu godine mladosti, fakulteta, srednjih godina, gledamo polako kako nam roditelji nepovratno se gase. Teško je to gledati, a tek izgubiti roditelje je kao da su iz vas isčupali parče duše.
Muževi se tokom braka mjenjaju. Nakon dugog niza zajedničkog života, normalno je da u braku postaje monotonija svakodnevice. Kada uvidimo da se jedan od partnera počinje mjenjati počinju nam padati na pamet razne mogućnosti. Upao u krizu srednjih godina, našao drugu, pomlađuje se, izlazi na mjesta na kojima nije bio, kupuje sportsko auto i slično. Sumnja kada baci svoju sjenu je najgora pošast,ako nema povjerenja u odnosu između dvoje ljudi sve dolazi u obzir. I normalno je da muškarci imaju kao mi žene menopauzu, stručno se zove andropauza koja isto tako mjenja neke stavke u životu muškarca. Najpametnije je razgovarati, ne čekati da sutra dan donese novu promjenu, jer i to sve sačinjava život.
Djeca odlete ili sindrom praznog gnijezda. Majke su te koje ih najviše bole. One su te koje su nosile devet mjeseci u trbuhu, hranile, brojile korake, dane i dane neprospavanih noći, polako spremanje da im stavi krila za život. I bore se bore godinama rade po dva posla, sebe zapuste, ne znaju šta je drugi život osim onoga što su posvetile svom djetetu. I tako godine prolete, i dođe dan kada se probude u praznoj kući. Ujutro silazite niz stepenice, polaganim koracima da dajte još koju minutu vremena djeci da odspavaju prije nego podju u školu, no ovog jutra je sasvim drugačije. Za jutarnjim stolom nema one gužve oko doručka i zadnjih minuta prije sjedanja u školski bus. Sada odzvanja tišina kućom i zidovima, osjećaj u prsima je neopisiv. Boli, sjedate sa šalicom kave za stol prisjećajući se svih onih zajednički doručaka, trke. Ova praznina i tišina ubijaju. Tješite se proći će malo pa će oni doći, ali kako vrijeme prolazi bliže ste prozoru gledajuć povratak. Sada su oni odrasli, odlepršali svojim putem, željama, ambicijama. No, vrijeme pokaže nam kako isprazno gnijezdo počinjete popunjavati sa svojim drugim zanimanjima, i nekako lakše počnete disati.
Ljubavnici odlepršaju kao pčela sa cvijeta na cvijet. Takva je njihova uloga i to najčešće u manipulatorskim odnosima. Dobri su istrenirani glumci, uvijek se drže nekoliko priča. Ne žive sa ženom to jest odvojeno, odavno ljubav prestala, volim sada tebe i slično. No, tko uđe u ovu paukovu mrežu mora biti uporan da se izvuče iz papaka paukovih nogu. Držite svoje dostojanstvo, istina nikad ne znamo što nam se može desiti u životu tako da „širom oči otvorene“.
Da bi jednostavije podnijeli ove navedene primjere dosta toga je i do nas, budite otvorenije, držite do sebe, iscjelite svoju dušu i ove krhotine ako su ostale, opraštajte, daj šansu sebi, onim odavno potisnutim željama.
Ne osvrćite se na ono „što će ljudi reći“, ljudi su sebična bića misle uglavnom o sebi, svojim interesima. Život je kreiran samo za tebe, i ne spuštaj glavu pred novim promjenama.