UPALA DESNI
Parodontitis je zapaljenje desni koje dovodi do raspada potpornog tkiva oko zuba i u teškim slučajevima može dovesti do gubitka zuba.
Ljudi koji imaju parodontitis imaju promenjene koncentracije različitih proteina u krvi. Ovi nalazi Univerziteta Umea u Švedskoj otvaraju put ka istraživanju biomarkera za parodontitis i osnovne uzroke ove bolesti.
Teški parodontitis (paradontoza ili parodontopatija) pogađa oko svakog desetog Šveđanina i, osim gubitka zuba, može biti povezan i sa drugim bolestima.
„Identifikovanjem krvnih biomarkera koji mogu biti ključni za razvoj teškog parodontitisa, možemo nastaviti sa istraživanjem lekova koji imaju za cilj da uspore progresiju ove bolesti“, kaže Pernila Lundberg, parodontolog i profesor na Odeljenju za odontologiju na Univerzitetu Umea, koja je vodila studiju.
Parodontitis uključuje zapaljenje desni koje dovodi do raspada potpornog tkiva oko zuba i može, u teškim slučajevima, dovesti do gubitka zuba. Pojedinci sa teškom parodontozom su takođe češće pogođeni drugim ozbiljnim oboljenjima, kao što su kardiovaskularne bolesti i reumatizam, ali mehanizmi koji stoje iza ovih veza ostaju nejasni.
Istraživači sa Univerziteta Umea sada su pokazali da osobe sa parodontitisom pokazuju jedinstveni inflamatorni (upalni) proteinski profil u krvi.
Nalazi ukazuju, između ostalog, da je teški parodontitis povezan sa značajno smanjenim nivoima proteina zvanog EGF -epidermalni faktor rasta, koji je ključan za zarastanje rana. Nivoi proteina koji su povezani sa kardiovaskularnim oboljenjima, OLR-1 – oksidisani lipoprotein niske gustine 1, takođe su značajno niži kod osoba sa teškim parodontitisom u poređenju sa zdravim osobama.
Danas svaki deseti Šveđanin pati od teškog parodontitisa i to je broj koji je ostao nepromenjen od 1970-ih godina, uprkos velikim naporima preventivne stomatološke nege i značajnom poboljšanju ukupnog zdravlja zuba. Trenutno ne postoje metode za predviđanje koje osobe su u riziku od razvoja teškog parodontitisa.
Prethodna istraživanja su pokazala da iza parodontitisa postoji jaka nasledna komponenta, ali su specifični geni još uvek nepoznati. Istraživači sa univerziteta Umea sada analiziraju DNK svih učesnika u studiji kako bi identifikovali genetske promene koje mogu biti povezane sa razvojem teškog parodontitisa.
Kombinovanjem genetskih i bioloških markera za parodontitis, u budućnosti bi moglo biti moguće identifikovati osobe sa visokim rizikom od razvoja ove bolesti. Ovo bi takođe omogućilo prilagođene tretmane koji ciljaju na specifične faktore ključne za razvoj parodontitisa i povezane rizike od bolesti.