IZ POSLANICA NARODU

Ovo su samo neke pouke Svetog Petra Cetinjskog, velikog svetitelja crnogorskog i srpskog, koji se obeležava istog datuma kad i Sveti Luka – 31. oktobra.

Pouke Svetog Petra Cetinjskog koje smo izdvojili nalaze se u nekoliko poslanica koje je on kao mitropolit crnogorsko-primorski obznanjivao narodu tokom svog stolovanja na Cetinju, a koje je trajalo skoro pola veka.

pouke svetog petra cetinjskog

Ja sam mnozini omrznuo, zašto žalim nejaku sirotinju od napasti i samovoljstva i zašto govorim pravo, ali Bog pravdu ljubi, pred kojim sva sila čelovječeska svega svijeta bila bi ništa, kad bi ona protivu volje Božje išla. I teško onome čelovjeku, koji govori da je svjetlost tmina, a tmina da je svjetlost. To hoće reći: ko ne hoće govorit ono što je pravo, nego po mitu, ali po hajteru, ali po kojemu drugomu lukavomu načinu, govori i čini ono što je bezakono, i nepravedno… niti se bojim uroka, govorit ću pravo, dok god srce u mene kuca.

(Iz Poslanice Njegušima, 1827. godine)

+++

No kao što blagorodne duše čovjek, sve što na viši stepen u gospodstvo i u vlasti izlazi i koliko se u višemu bogatstvu i sreći nahodi, tolikođer on sve veće ište prilične njegovome blagorodstvu načine za potvrditi svoje dostojanstvo blagodejanijem, milostiju i krotkim življenjem, a najpače blagodarnim srdcem k svojemu blagodetelju, tako i neblagorodni čojek, kad se vidi iz niskoga bića uzdignut đe se nije nadao, zaboravi i Boga i dušu, kamo li neće zaboravit svoga blagodjetelja, pa na krilima visokoumlja ili, ljepše reći, prebezumne gordosti, bezobrazno leteći… paklenim i otrovnim duhom iz njegove utrobe diše.

(Iz Poslanice Bokeljima, 1804. godine)

+++

A ja ne bih rad ni Turčinu, koji je dobar i pošten čovjek, nikakva zla koliko ni dobrome ni poštenome Hrišćaninu, zašto znam što mi Bog zapovijeda…

(Iz Poslanice Drobnjacima, 1809. godine)

+++

Domaća rat i velika carstva razura i u nesreću obraća, kamo li neće jedno pleme, oli jednu nahiju u naša uboga i siromašna mjesta razuriti; također sloga i poslušanije čine da jedan mali narod postane velikim i silnim narodom. Spomenite se, dakle, svojega dobra i svoje slave i poštenja, da se vaši zlotvori ne vesele.

(Iz Poslanice Njegušima, 1827. godine)