GLAS MLADIH
Povremeno bacim pogled na televizor
ne bih li video nešto što nije politika,
nešto lepo,
nešto…
nešto što bi nas mlade zainteresovalo,
i obradovalo.
A ne tražimo mnogo.
Samo toliko da se odrasli ljudi
ponašaju zrelo:
da uključe mozak,
da za trenutak zaborave ličnu dobrobit,
i da poslanici od parlamenta ne prave cirkus,
već da se dogovaraju,
da zajednički traže najbolja rešenja
za dobrobit zemlje,
za dobrobit mladih…
Da mladi ne moraju sreću da traže –
po belom svetu,
mada,
i tamo nije baš tako belo…
Ono,
nije da nije…
Obećavaju nam mnogo.
Obećavaju nam lepu budućnost,
i sve što ide uz to –
a mi bi takvu sadašnjost!
Uostalom, od priča se ne živi,
a od obećanja još manje.
Mi smo spremni da zasučemo rukave,
da gradimo zemlju,
da stvaramo bolje, i danas, i sutra,
ali nećemo da budemo moderna kolonija,
da motamo žice i šijemo krpice,
u vreme kada sve mnogoljudnija planeta
vapi za hranom…
U našoj zemlji,
bogatoj plodnim njivama i još uvek čistim vodama,
neoprostiv greh je zalivati njive betonom
i zagađivati vode prljavim tehnologijama,
zarad bogaćenja pojedinaca na vlasti
i oko vlasti.
U pamet se ljudi:
učitelji, roditelji, profesori,
sudije, tužioci, policajci,
narodni poslanici…
Ističe vreme – i vama,
i nama!