ŽENA IZ PETOG VEKA

Arheolozi su nakon iskopavanja bili iznenađeni onim što su zatekli, jer su pronašli skelet okovan lancima.

Nedaleko od Jerusalima, arheolozi su otkrili grob osobe koja je bila sahranjena okovana u teške metalne lance iz petog veka.

Pored toga, grob iz vizantijskog doba imao je još jedno iznenađenje – osoba koja je bila okovana u lance i sahranjenja bila je žena.

Iskopavanja serije kripti u vizantijskom manastiru Kirbat el Masani, oko 3 kilometra severozapadno od Starog grada Jerusalima, otkrila su skelete nekoliko muškaraca, žena i dece.

U jednoj grobnici su se nalazile loše očuvane kosti osobe okovane u lance. Arheolozi su sugerisali da leš nije bio u ovakvom stanju iz nekih „loših“ razloga. Naime, umesto toga, lance je osoba koristila tokom života da ograniči pokretljivost kao deo religioznog asketskog načina života.

Prvobitno je Izraelska uprava za antikvitete, koja je nadgledala iskopavanje, izvestila da je ova osoba muškarac.

Nakon što je hrišćanstvo postalo glavna religija Rimskog carstva 380. godine nove ere, došlo je do naleta novih manastira i asketizma, u kojem su se monasi uzdržavali od telesnih zadovoljstava u duhovne svrhe.

Uobičajena praksa asketizma podrazumevala je život na vrhu stuba dok se propoveda i moli, često sa teškim lancima koji se nose oko tela.

U studiji objavljenoj u aprilskom izdanju časopisa Journal of Archaeological Science: Reports, istraživači su proučavali kosti pronađenog tela sa ciljem da potvrde da je osoba muškarac. Ali, bili su iznenađenji razultatima, u pitanju je bila ženska osoba.

Odricanje od svega

„Upotreba lanaca od strane muških asketa je široko dokumentovana“, rekla je koautorka studije Elizabeta Boareto, arheolog sa Vajcmanovog instituta za nauku u Izraelu, ali „mnogo je ređe pronaći izveštaje o ženama koje su koristile lance na isti način“.

Prema podacima do kojih su došli, ova osoba je u trenutku smrti imala između 30 i 60 godina, ali su kosti bile loše očuvane.

Tako su istraživači analizirali peptide – kratke lance aminokiselina – u zubnoj gleđi osobe kako bi utvrdili pol.

Otkrili su prisustvo AMELKS-a, gena X-hromozoma koji je uključen u razvoj gleđi, ali nema dokaza o AMELI-u, genu Y-hromozoma koji kodira istu stvar. To je značilo da osoba vrlo verovatno ima dva X hromozoma i da je žensko.

„Važno je napomenuti da naši rezultati pokazuju samo biološku identifikaciju pola, a ne rodnu sklonost“, napisali su istraživači u studiji.

Mali broj žena je ovo praktikovao

Žene askete poznate su iz istorijskih zapisa, kažu autori studije, posebno među plemstvom počev od četvrtog veka. Međutim, žene u asketskim zajednicama su imale tendenciju da slede svoje duhovne puteve na različite načine koji su generalno bili manje ekstremni od onih koje su praktikovali muškarci, rekla je Boareto. Molitva, post i meditacija su češće bili sastavni deo ženskih duhovnih putovanja.

Kao fizička ograničenja, lanci su bili ekstremniji način da se praktikuje asketizam, rekla je Boareto, jer su trebali da drže telo pod kontrolom, a da duh bude fokusiran.

„Ograničavajući svoje fizičke pokrete, stvorili su prostor za svoje umove i srca da se okrenu isključivo Bogu“, rekla je ona.

Iako su u prošlosti otkriveni i drugi grobovi okovanih asketa, identifikacija žene koja je sahranjena na ovaj način je veoma neobična.

„Lanci su verovatno smatrani sastavnim delom njenog identiteta kao askete“, rekla je Boareto, a njena sahrana je „možda poslužila za to da oda počast njenom asketskom životu i osigura da se njena duhovna posvećenost nastavi čak i nakon smrti“.

Izvor: B92.net