OPREZ
Kad sam nakon puno godina ponovno srela gđicu Žuži, pričala mi je o svojoj maci koju je nakon smrti njezine bivše vlasnice spasila od ulice i gladi i pružila joj topli dom; o ratnim profiterima, tranzicijskim bogatašima i korumpiranim kolegama; o glumicama iz tridesetih godina koje su bile prave ljepotice, a ne ove današnje preparirane još za života.
Rekla je Ja i ti smo jedine intelektualke u gradu, ne znam kako sam ja upala u to, samo sam kimala glavom i govorila da, da.
Onda me je nazvala i pričala o svojoj maci koju je nakon smrti njezine bivše vlasnice spasila od ulice i gladi i pružila joj topli dom; o ratnim profiterima, tranzicijskim bogatašima i korumpiranim kolegama; o glumicama tridesetih godina koje su bile prave ljepotice, a ne ove današnje preparirane još za života.
Rekla je Ja i ti smo jedine intelektualke u gradu.
I tako sve još nekoliko puta.
Sad pazim kud hodam i kupila sam telefon na kojem piše tko zove.
Ilonka Filipović
Izvor: Hilandar – Najlepša ostvarenja sa XII konkursa za najkraću kratku priču (priredio Djordje Otašević)