Nestaješ
Provlačiš se i treperiš.
Sjena visi preko dlana,
Dok uvijaš se i crveniš.
Rub haljine pada po koljenu,
Odjek tvog smjeha crpi zrak.
Ko bi te ostavio tako voljenu,
U iskri svjetlate jede mrak.
Tvoja ulica je dobijala smisao,
Dok sam prolazio ispod oluka.
Tada, samo za tebe sam disao,
A iz oka je izbijala muka.
Potpuno vrela kidišeš na bore,
A koža se prostrla niz kosti.
Osjećam da si tu, negdje gore,
I da ta misao može me probosti.
.
Branislav Makljenović
The Doors – The End (original)
http://www.youtube.com/watch?v=JSUIQgEVDM4