Umiješ li to?

 

Znaš li? Priđi mi na rame!

Kakvi  oblaci se cijede.

Priče  se pretvaraju u drame.

Sa neba tragovi kiše, blijede.

 

Pa ti! Ne voliš me!? Potapaš me u jad!

E, moja zvijezdo! Zagrli me, rovi mi dušu.

Vidiš li me? Tvoj sopstveni  sklad?

Kidaj me, čupaj mi  grkljan, ovu gušu.

 

U noći  bespredmetnog ludila.

Ti si san, što se prostire snom.

Koliko puta si me budila,

A san je odzvanjao, nekako trom.

 

Glavu misao, dole goni, vuče.

Barijere su postavljene, okružuju,

Đavoli u koljenima čuče.

Dole, one  pitaju, optužuju!

 

Ogromno na glavi mi visi.

Ti si to, krgava i bijesna!

Uglavljena u nekoj premisi.

Haljina, zelena, uvija te, tijesna.

 

Branislav Makljenović