Mariza

Od jave prema snu, otkida se, bježi,
Glasom prekriva kožu, glavu, kosu.
Ka nekom savršenom savršenstvu teži,
Gledam je, a ne vidim je bosu.

U magli nota sve je stalo, ćuti,
Ona se pomalja iz daha jelena.
Lagani dah, lahor, prelazi preko puti,
Odzvanja negdje njen decibel, preko pelena.

Kad se pojavi na sceni, sva je moć,
Iz grla se otegnu leptiri glasni.
Ona dane pretvara, drobi u noć,
Glasom čudesnim, apsurdno slasnim…

Branislav Makljenović